Publika je istinski uživala u nešto više od sat programa. Jedan od stalnih članova Crnogorskog simfonijskog orkestra i predavač na Muzičkoj akademiji na Cetinju, okupio je u sali i prijatelje i ljubitelje klasične muzike. No, svi su podjednako dobro reagovali na njegovo izvođenje.
Koncert je počeo Sonatom za klavir i violinu u a-molu Roberta Šumana, a zatim je duo izveo tri Mađarske igre Johanesa Bramsa. Najbolje su ostavili za kraj – Sonatu za violinu i klavir savremenog američkog kompozitora Džona Koriljana.
Četiri dana nakon otvaranja, kada je na sceni bio dio CSO, Krivokapić je ponovo pred publikom u CNP-u. Na pitanje kako iz njegovog ugla izgleda sinoćnji koncert, on, jednostavno, sleže ramenima i kaže:
- Toliko sam se spremao... Ali, najiskrenije – ne znam. Možda ću znati kada poslušam snimak.
Uvijek izuzetno kritičan kada govori o svojim nastupima, Krivokapić je i ovog puta malo govorio o samom koncertu.
- Za mene nisu odvojene stvari kada radim u orkestru, na MA ili spremam koncert. To je sve jedno putovanje: krene se i nema stajanja. I to je način života. Kada bude došao trenutak da vježbam zbog toga što moram, a ne zbog toga što hoću - to će, onda, biti problem. Ali, ja radim zbog toga što to hoću, jer mi se sviđa i Bogu sam zahvalan što se bavim ovim poslom – objašnjava on.
Posebno potcrtava ono što se moglo i čuti na trećem koncertu 12. A tempa: da je „inspiracija veoma bitna stvar za radni proces“.
- To su neke stvari koje te pokreću, koje čine da uđeš u proces rada, u to putovanje. I, ako je to putovanje onakvo kakvo treba da bude, onda iz svega izlaziš kao bolji čovjek. Čuo sam da me moji studenti zovu me „zen profesor“ kada počnem da im pričam o ovim stvarima. Ali, meni se taj put čini ispravan i daje mi snagu. Realno, može biti naporno, dosta se radi, sve mora da se uskladiti, a bez želje, posvećenosti i motivacije to je nemoguće.
No, što je zaista osnova njegove „zen“ filozofija – da li je to ona muzika koju izvodi na koncertima?
- Večeras sam svirao Koriljana i za mene je on trenutno najbolji kompozitor na svijetu - do sljedećeg programa! Zato ne mogu da se poistovjetim sa kompozicijama ili kompozitorima, u mom odnosu prema tome što sviram... Ja nisam od onih koji imaju romantičan odnos prema violini, kao „to je dio moga tijela“, „moja produžena ruka“. Ne, to je za mene odvojeno i sve se zasniva na saradnji. Što je saradnja bolja, što je kontakt bliži, to je i muzika bolja. A za to su potrebni sati i sati rada, vježbanja, onog „aristotelovskog“ ponavljanja, gdje perfekcija treba da postane navika. I, odmah da dodam: ja sam daleko od toga, ali se trudim. I zato je sve to neko putovanje, a bina - sveto mjesto.
Na svom muzičkom (i životnom) putovanju, Krivokapić je stigao i do Kanade, gdje je svojevremeno magistrirao. Kaže da je tamo proveo dvije predivne godine, i da je beskrajno zahvalan na tom iskustvu.- Ne samo zbog profesora od kojih sam učio, već zbog cjelokupnog doživljaja - upoznavanja nove kulture, načina razmišljanja, svega iz čega čovjek izlazi bogatiji, iskusniji.
Ipak, put ga je vratio u Crnu Goru, pred publiku koja ga je sinoć ispratila ovacijama sa scene. On je zbog toga zahvalan cijeloj publici, ali nekima – malo više.
U sali je bio jedan od mojih profesora, Vili Ferdinandi, i to mi je bilo posebno drago. Čak sam mislio da se obratim na bisu, ali nisam pristalica toga da muzičar priča na bini... Imao sam sreću da imam malo profesora i da svi oni budu dobri. I u odnosu prema njima upoznao sam pravo značenje riječi „poštovanje“: kada ti neko prenosi znanje, kada se trudi oko toga, ulaže, troši svoje vrijeme i više nego što treba... Zato dugujem beskrajnu zahvalnost svim mojim profesorima - bilo ih je pet - a posebno profesoru Ferdinandiju koji je slušao koncert – istakao je Krivokapić.
Kako je podsjetio, sa povremenim pauzama već osam godina sarađuje sa pijanistkinjom Anom Mihaljević.
- Ovog ljeta idemo za SAD, gdje ćemo imati koncert. U julu je dogovoren nastup i na Danima muzike u Herceg Novom. Uz orkestar i predavanja na MA, gdje sam sada docent, raspored je pun. Ali, eto, uspijevam da organizujem između te tri obaveze. Ne pokušavam da koketiram, već dajem sebe u potpunosti u svemu što radim – zaključuje on.
K.J.
Foto: CNP/Duško Miljanić
