Ogromne kiše koje su ovih prvih dana proljeća padale kao nikada prije, nabujale rijeke, poplavljene kuće u Zeti, Bjelopavlićima, Vranjini, Virpazaru, strepnje stanovnika Nikšićkog polja i Ulcinjana koji žive uz Bojanu, potvrdili su još jednom da se od sile prirode ne može braniti nikako drugačije osim - dobrim planiranjem. Tek što su stravične poplave iz 2010. godine postale samo ružno sjećanje, ovogodišnje višemjesečne uporne kiše pokazale su, nažalost, da nismo izvukli pouku iz prethodnih godina. Kako je to slikovito objasnio sagovornik Portala Analitika, arhitekta i prostorni planer Nikola Drakić: obično reagujemo kasno, tek kada nas nešto “udari”.
U tradiciji ovdašnjeg na svakom koraku su primjeri kako živjeti i graditi u skladu sa prirodom. No, danas - umjesto opreznog i promišljenog planiranja - stihijski gradimo na mjestima na kojima tokom prošlosti naši stari to nikad nisu radili. Zbog čega nemilice uništavamo korita rijeka, betoniramo i zatrpavamo smećem potoke, pravimo neke svoje nasipe na plodnoj ravnici i sa prvim sunčanim danima zaboravljamo da će kiše ponovo doći?
I u budućnosti nas čekaju obilne padavine, potvrđuju ovih dana meteorolozi. Iako oprezni, jer je dugoročno prognoziranje prilično nezahvalno, konstatovali su da će se u narednim godinama nastaviti trend izraženih klimatskih anomalija.
Kiše neće faliti: Sagovornica Portala Analitika, meteorolog Mirjana Ivanov, iz Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore, kaže da su promjene u nekim ekstremnim događajima već osmotrene, kao što je povećanje frekvencije i intenziteta toplotnih talasa i jakih padavina.
Zbog toga su, naglašava Ivanov, jake padavine koje dovode do poplava, ranjivost na njih, uključujući mjere adaptacije i rizik, obrađene u projektu CAMP (Integralno upravljanje obalskim pojasom Crne Gore), a verifikovani rezultati biće predstavljeni široj javnosti tokom druge polovine mjeseca. Takođe, Hidrometeorološki zavod je predložio da se radi na dobijanju projekcija najučestalijih meteoroloških hazarda koji se javljaju u Crnoj Gori, a ti rezultati trebalo bi da koriste poljoprivredi, građevinarstvu, prostornim planerima, objašnjava Ivanov.Nesumnjivo, prema projekcijama, kiše nam neće nedostajati, a kako kaže arhitekta Nikola Drakić, suština je da naučimo da živimo u skladu sa prirodom, da ne zaboravljamo kako nas svojom snagom može iznenaditi i da dugoročno planiramo.
-U Zeti, u selima u kojima su neke kuće ovih dana ponovo bile poplavljene, posljednjih godina se mnogo gradilo, sve je to rađeno bez dozvole. Znate, brzo sve zaboravljamo. Par godina nema poplava, ljudi ne razmišljaju gdje grade, zaboravili su kako su se prema prostoru odnosili njihovi preci. Moramo shvatiti da se zemljište u Zeti mora sačuvati za poljoprivredu, i da se mora zaustaviti svaka vrsta divlje gradnje, jer planska gradnja sigurno neće preporučiti nekome da zida kuću na mjestu koje plavi. Tu gdje danas imamo kuće nikada se nije gradilo, a i ako jeste te stare kuće su dolje imale pomoćne prostorije, a gore dio za stanovanje. Sve kuće u Bistrici su bile tako napravljene, kaže Drakić.
Arhitekta i prostorni planer sa velikim iskustvom naglašava da od vode ne treba bježati, kao i da se zakon ne može sprovoditi linearno, već prilagoditi specifičnostima prostora.
„Nema linearnog rješenja. Negdje treba prići rijekama, tamo gdje stalno prijete poplave treba se malo odmaknuti. Basen Skadarskog jezera je specifično područje i ne može se posmatrati samo sa hidrološkog aspekta. To je kompleksan prostor bogatog kulturnog nasljeđa, veličanstvene prirode. Što se tiče poplava, i zabrane gradnje, možda je najlakše riješiti taj problem, tako što će se odrediti gdje se može graditi. Kompleksniji je problem sačuvati baštinu, prirodu, i na pravi način valorizovati ovaj prostor, ističe Drakić i napominje da bi tu mogli učiti od Švajcaraca na primjer.
-Švajcarci su na rijeci Roni napravili višeslojni nasip na kome su šetalište, biciklistička staza, trim staza. Sačuvali su se od rijeke, a napravili sadržaje za rekreaciju. Tamo sam vidio kako se pametno eksploatiše šljunak. Dozvolili su eksploataciju, ali su dali uslov da se vadi do dubine od dvadesetak metara. Kada se planirana eksploatacija završi, koncesionar je u obavezi da prostor oplemeni, napravi park, malo vještačko jezero, navodi naš sagovornik iskustvo Evropljana i rezignirao kaže da je nedopustivo na koji način mi vadimo šljunak iz Morače.
Plodna ravnica kao gradilište: Drakić ističe da se to kod nas radi neumjereno, da se uništava obradivo zemljište uz rijeku, i smatra da je
krajnje vrijeme da se napravi ozbiljan projekat kojim će urediti korito Morače.Arhitekta primjećuje da se u Zeti i u Bjelopavlićima posljednjih godina intenzivno gradi, a plodna ravnica nemilice troši i pretvara u građevinsko zemljište. “Imam karte Zete od prije tridesetak godina i kad ih uporedim sa ovim što se vidi danas to se ne može prepoznati. Nekada je bilo nekog smisla, sela su bila koncentrisana, a okolo se nalazilo obradivo zemljište. Sada su sela spojena, gradilo se posljednjih godina i tamo gdje nije bilo pametno graditi. Sada te kuće plave i to je nešto što se mora regulisati”, smatra naš sagovornik.
Drakić navodi da je sličan problem i u Bjelopavlićima, samo što se tamo u posljednje vrijeme sve više grade magacini. Primijetio je, kaže, da na zemlju nanose slojeve šljunka, jer je sastav tla takav da slabo upija vodu, i podižu razne objekte. Doljani imaju sličan problem, i tamo je zemlja slabije propusna, a svako je gradio i zatrpavao stare kanale kako je htio.
-U Doljanima su mještani imali kanale koje su održavali i tim ispustima odlazila je voda u potok. Sada je sve zatrpano, ima tu šuta, smeća, voda nema kuda da ide nego putem i ulazi u kuće- ukazuje na našu nemarnost arhitekta Drakić i naglašava da je krajnje vrijeme da se shvati da ne može svako raditi prema svom nahođenju i da se mora raditi planski.
Kuće krenule ka moru: Koliko rizična može biti neplanska gradnja i ne konsultovanje stručnjaka pokazalo se posljednjih dana na i primorju, ali su tamo u pitanju problemi sa klizištima. U Sutomoru su u odronu stradali ljudi, u Kručama je uništeno nekoliko kuća, u Mojdežu ni poslije devet godina nije se došlo do rješenja problema. Od 75 starosjedilačkih porodica, trećina se već iselila, a koliko je ozbiljan problem u ovom mjestu kraj Herceg Novog na duhovit način je objasnio jedan njegov stanovnik: “Prodajem plac, svaki dan sve bliže moru, i kuću koja nije mnogo prešla”.
No, šalu na stranu, problemi sa erozijom zemljišta, posebno nakon velikih kiša kakve su bile posljednjih dana, potvrđuju da se kod nas više gradi stihijski nego planski.
Profesor Mihailo Burić, geolog, kaže da je geologija zanemarena i da je prilikom gradnje bilo kog objekta neophodno uraditi geološka
istraživanja, koja moraju obuhvatiti ne samo nosivost terena nego i njegovu stabilnost. Kada bi konsultovali struku, kaže, ne bi gledali slike srušenih kuća i odrona po primorju.-Kada padne kiša ona labilne terene dodatno čini opasnijim. Tlo ima smanjenu otpornost na odronjavanje i ako u takvim uslovima gradite, pravite zasjek, onda potencirate klizanje terena, jer raskvašena stijenska masa stvara snažne pritiske i odrone. Kada se tako nešto desi mogu biti odnijeti čitavi objekti, a to je posebno vidljivo u mjestima na moru, gdje se nalaze laporci mlađe starosti i u onima gdje imamo glinovite slojeve-objašnjava Burić.
Podsjeća da se u Budvi gradi na padinama, a takva mjesta mogu biti nestabilna zbog pukotina, smanjenja otpora, zasijecanja stijena, što narušava prirodnu ravnotežu. Naš sagovornik ističe da posebno kiše komplikuju problem i napominje da je neophodno da geolozi ispitaju teren ne samo prije gradnje, već i tokom samih izvođenja radova.
Kada je riječ o poplavama u Zeti, podsjeća da je tamo došlo do raskoraka između planiranja i gradnje. Kao i arhitekta Nikola Drakić, kaže da dio sela koja sada plave su i prije imala iste probleme, ali se na to brzo zaboravilo. Rješenje vidi u izradi urbanističkog plana opštine Podgorica, u okviru koga će biti definisana maksimalna kvota plavljenja. Planom će se definisati da se neće moći graditi ispod kote 10 i po metara.
Održivo planiranje: Kao jedini mogući način ne samo odbrane od poplava, već očuvanja plodnih ravnica, koje iz godine u godinu zatrpavamo neplanskom gradnjom, arhitekta Nikola Drakić vidi u promišljenom planiranju.
-Moramo planirati održivo. Ta se riječ kod nas često čuje, ali ne radi se na tome dovoljno. Prostor trošimo brzo i ne kvalitetno, ne mislimo na buduće generacije-smatra Drakić.
Arhitekta i planer sa velikim iskustvom naglašava da problemi koje stvaraju velike padavine ne treba da nas odbijaju od vode, jer su rijeke, jezera i more ogroman resurs, koji treba na pravi način koristiti. Podsjeća da se tokom cijele istorije živjelo uz jezera i rijeke, a svi najveći i najtraktivniji gradovi na svijetu podignuti su pored voda, i London, i Roterdam, Hamburg, ili Amsterdam. kaže Drakić.
Naš sagovornik ponavlja da negdje treba prići rijekama, negdje se od njih odmaknuti. Neophodno je, kaže, zaustaviti neplansku gradnju i zemljište u Zeti i Bjelopavlićima sačuvati za poljoprivredu. Umjesto gledanja u nebo djelovati preventivno dobrim planovima, jer kiša će ponovo doći, a sa njom i poplave, iako će prvi sunčani dani učiniti da sve brzo zaboravimo.
Suzana KAPETANOVIĆ
