Međunarodni festival muzike ove godine je u znaku velikog jubileja Petra II Petrovića Njegoša, pa je i obraćanje producenta festivala i direktora CNP-a Janka Ljumovića.
- „Borba neprestana“, kako je sebe i sviejt oko sebe nazvao Njegoš, čijem jubileju, 200. godišnjici rođenja, posvećujemo ovogodišnji festival, sažeti je iskaz naše posvećenosti i optimizma kao odgovora izazovima sa kojima smo suočeni. Zbog toga vjerujemo da ćemo u toku narednih dana, kroz susrete sa muzikom i umjetnicima, doživjeti ovaj A tempo kao jednu od lijepih epizoda ili konstantu našeg vremena... Kroz ovaj A tempo oličen u sloganu Slijedi muziku, željeli smo da, zajedno sa Vama, učinimo duboki poklon neizrecivosti muzike same, veličini Njegoševog genija koji nas je obilježio, i pridružimo se onima koji vjekovima nastoje otkriti dio njihovog beskrajnog bogatstva i bezbrojnih značenja – poručio je Ljumović.
Pa, iako su poznavaoci umjetničke muzike za početak očekivali barem poneki dio iz bogatog opusa Đuzepea Verdija i Riharda Vagnera, kako bi se na ovom festivalu obilježio i njihov jubilej 200 godina od rođenja, A tempo je počeo Simfonijom br. 35, poznatijom kao „Hafner“, Volfganga Amadeusa Mocarta. Na čelu CSO bio je Grigorij Krasko.
Uslijedio je vrhunac večeri, kada se Šapovalov prvi put na sceni predstavio crnogorskoj publici izvođenjem Varijacija na rokoko temu br. 33 Petra Iljiča Čajkovskog. Njegova izuzetna tehnika, ali i osjećajnosti nisu bili jedino što je impresioniralo podgoričku publiku. Ovacije je zavrijedio i svojim nesvakidašnjim nastupom – „flertovanjem“ kako sa publikom, tako i sa orkestrom, i velikom željom da svi u sali uživaju u muzici barem koliko on. Time je u potpunosti oduzeo pažnju i dah svima u sali, pa se orkestar u tom dijelu koncerta praktično nije primijetio na sceni.Za prvi bis je odabrao posljednji stav ovog djela, dok je drugi bis – Hajdnov Adađo, posvetio djeci.
- Za mene je svaki nastup – zabava. Obično klasični muzičari žele da budu ozbiljni, da stave do znanja da su vrlo važni, posebni, da ostave utisak kao da razgovaraju sa Bogom. Ja to prezirem. Pa, to je samo muzika! I treba da se zabavljamo svakog trenutka kada je izvodimo, slušamo. Zato se uvijek dobro provodim na sceni – kazao je Šapovalov nakon koncerta.
Kako je istakao, u Crnoj Gori odmara već dva ljeta, i za njega je to poseban užitak.
- A publika je poput vaše zemlje: svaki put me iznova iznenadi. Juče, kada sam stigao, duboko sam uzdahnuo i osjetio miris trave, cvijeća, plavo nebo. Bilo je predivno, naročito nakon Moskve i hladnoće, snijega. Takva je i vaša publika – predivna.
Drugio dio koncerta pripao je crnogorskim simfoničarima, koji su izveli „Mocartijanu“, dopadljivu Orkestarsku svitu br. 4 Čajkovskog,
Koncert je zatvoren dvostrukim bisom – još jednom djelima Mocarta i Čajkovskog.
- Veoma sam zadovoljan večerašnjim koncertom. Orkestar je svirao veoma dobro, i publika je bila zadovoljna. Izvodili smo Mocarta i Čajkovskog, jer na neki način, liče, što se moglo i čuti večeras – izjavio je Krasko.On je dodao kako Šapovalova od ranije zna kao izuzetnog muzičara, i da je „jedan od onih koji svaki put donese veliki kvalitet na scenu“.
Još jednom se postavilo pitanje kako od „kvalitetne baze“ napraviti „kvalitetan orkestar“, nešto što se, čini se, pokušava već duže, ali nikako da se zaokruži. Krasko je u tom odgovoru bio direktan:
- Potreban je novac, prije svega. Potrebna nam je i dobra dvorana, prava koncertna dvorana. Ovo je, ipak, muzički festival. Pozorište ima lijepu zgradu, ali akustika nije dobra za orkestar. A za kvalitetan orkestar su potrebni i muzičari. Nije lako napraviti orkestar u Crnoj Gori. Mukotrpno radimo svakoga dana, i - vidite i sami - koliko su muzičari napredovali. Ovi sada su dobri, mada se malo mučimo sa duvačima... Crna Gora nema baš mnogo muzičara da ponudi. Nadamo se da će u budućnosti biti bolje – zaključio je dirigent CSO.
K.J.
Foto: CNP/Duško Miljanić
