Nadzorne video-kamere u blizini ovog hotela - ne baš na dobrom glasu u bankarskoj metropoli na Majni - zabilježile su i drugog osumnjičenog kojem se ime još ne zna, a kojeg inspektori njemačke policije smatraju takođe odgovornim za surovo ubistvo Marka Jakšića (20), rodom iz Zemuna, i njegovog druga Bojana Ristića (37) iz Bora.
A o kakvoj se surovosti prilikom izvršenja krivičnog djela u ovom slučaju radi dovoljno govori i podatak da se čak ni iskusni njemački policajci u svojoj praksi nijesu sreli sa tako brutalnim ubistvom.
- Cijeli hotel je, od prvog do četvrtog sprata, bio umazan krvlju nastradalih, a njihova su tijela bila izmasakrirana brojnim dubokim i širokim povredama stomaka i leđa. Prosto ne vjerujem da iza ovako brutalnog zločina nije stajao i neki lični motiv, odnosno osveta za nešto što se u prošlosti dogodilo između tih ljudi - kaže izvor Frankfurtskih vijesti u policiji koji je zbog prirode svog posla želio da ostane anoniman.
A o motivima zločina još se nagađa, mada postoje ozbiljne indicije da su Marko Jakšić i njegov prijatelj Bojan Ristić htjeli da se u Frankfurtu uključe u biznis sa trgovinom drogom. Soba na četvrtom spratu pomenutog hotela, služila im je kao baza za trgovinu, a da li su svojim poslovanjem zasmetali Aleksandru Kneževiću i njegovom saradniku - za kojeg se navodi samo nadimak Crni - i to platili glavom, policijska istraga će tek morati da otkrije.
Za sada o tome što se zaista dogodilo te kobne noći u hotelu Luksor znaju samo ubice koje su i dalje u bjekstvu, a policija pretpostavlja da su ubrzo nakon zločina napustili Njemačku. Zato je za njima raspisana i Interpolova potjernica, jer se sumnja da se kriju u Srbiji ili Crnoj Gori, ali vrlo moguće i u nekoj od zemalja EU, gdje možda imaju poznanike i jatake.
U prilog tezi da se motiv za zločin traži u prevlasti na tržištu drogom, govori i podatak da su i žrtva i osumnjičeni ubica već ranije registrovani kao dileri droge. Marko Jakšić je u Srbiji već bio hapšen kao diler droge, a Aleksandra Kneževića Lakija je crnogorska policija još prije tri godine, "nakon višemjesečne istrage", uhapsila u Podgorici.
Kao dilera droge, Aleksandra Kneževića u svojim kartotekama imala je i njemačka policija, što je umnogome olakšalo njegovu identifikaciju kao osumnjičenog za masakr u hotelu Luksor. Na mjestu zločina pronađeni su, naime, i tragovi krvi koji nijesu pripadali žrtvama, a nakon vještačenja i DNK analize, ispostavilo se da pripadaju upravo Kneževiću. Da li se on sam povrijedio prilikom izvršenja zločina ili ga je, braneći se, povrijedio neko od njegovih žrtava, za sada se ne zna. Potvrdu da DNK zaista pripada Aleksandru Kneževiću dobili su i od kolega u podgoričkoj policiji. Hladno oružje kojim su izmasakrirani Jakšić i Ristić nije pronađeno.
Policija posjeduje snimke nadzornih kamera (sa ulice, ne iz samog hotela) na kojim se vide osumnjičeni kako dolaze na sastanak u hotel Luksor, a nakon zločina udaljili su se pješke. Time su demantovane špekulacije njemačkih medija objavljene odmah nakon dvostrukog ubistva, da su "trojica osumnjičenih pobjegla automobilom koji ih je čekao ispred hotela".
Sada je sigurno da su bila samo dvojica, te da su pobjegli pješke jer im nije bilo teško da se u mraku izgube u gustom spletu ulica u središtu Frankfurta. Prema nezvaničnim izvorima u frankfurtskoj policiji, osumnjičeni su imali mnogo sreće da nijesu uhvaćeni već na licu mjesta, jer su se dvojica inspektora za suzbijanje trgovine drogom nalazili, igrom slučaja, u jednom restoranu preko puta ulaza u hotel Luksor.
U nastojanju da rekonstruišu posljednje dane života Marka Jakšića i Bojana Ristića, reporteri Frankfurtskih vijesti su, čak i prije policije, došli do srpskog državljanina Nedjeljka Smiljanića (64) iz Ofenbaha, kod kojeg su ubijeni mladići kao podstanari živjeli sve do par dana prije ubistva, kada su se preselili u hotel Luksor. Nekoliko dana, pošto je u novinama pročitao da su njegovi bivši podstanari pronađeni mrtvi u hotelu Luksor, Smiljanić je u regalu u svojoj dnevnoj sobi pronašao neobičan mali uređaj, po izgledu sličan mobilnom telefonu kakav nikada prije nije vidio. Ispostavilo se da je riječ o elektronskoj mikrovagi kakvu često koriste zlatari, ali i dileri droge. Vagu je odnio u policiju u Frankfurt, gdje je kasnije pozvan radi davanja iskaza.
