Novi matematički model koji su razvili stručnjaci s Univerziteta u Madridu (UAM) i CEU-San Pablo Univerziteta temelji se na trendovima zabilježenim između 1900. i 2010. godine, a čini se da se podudara s nižim procenama Ujedinjenih nacija.
Naime, tablice UN-a predviđaju da bi se broj ljudi na Zemlji 2100. mogao kretati između 6,2 milijarde u varijanti najnižeg priraštaja i 15,8 milijardi u slučaju najvećeg demografskog rasta.
U svom modelu španski se tim koristio jednačinama koje se upotrebljavaju u naukama kao što je fizika koncentrisanih sastojaka. Zemlja je u njemu zamišljena kao zatvoren konačni sistem u kom migracije ljudi nemaju posljedica, a zadovoljen je temeljni princip očuvanja biomase i energije.
- Počeli smo s opštom situacijom u kojoj su (početkom 20. vijeka) i natalitet i mortalitet bili visoki, a rast
- Mortalitet je naglo pao u drugoj polovini 20. vijeka zbog napretka u zdravstvenoj zaštiti i produženja očekivanog trajanja života pa se činilo da će populacija jako narasti. Međutim, u posljednje tri decenije naglo je pao i broj djece koja se rađaju u svijetu – navoe je Munjoz.
Još 1992. predviđalo se da će do 2010. na Zemlji biti 7,17 milijardi stanovnika, međutim, to se nije obistinilo. Nivoi demografskog rasta od 1950-ih su pale za 40 posto, a 2010. je na planeti bilo 6,8 milijardi stanovnika.
Strah od prenaseljenosti: Broj ljudi na Zemlji kontinuirano raste od epidemija kuge u 15. vijeku. Najveći porast ostvaren je u posljednjih 50 godina zbog razvoja medicine i poljoprivrede. U svijetu danas ima oko 7 milijardi ljudi. Stručnjaci procjenjuju da je kapacitet naše planete negdje između četiri i 16 milijardi.
Brzi porast broja stanovnika u u poslednja tri vijeka uzrok je zabrinutosti da Zemlja možda neće moći da podnese dalji demografski rast.
(B92)
