U Kosoj Sali biblioteke o knjizi su govorili Ivan Lovrenović, profesor Enver Kazaz, Pavle Goranović i autor. Organizatori promocije su Narodna biblioteka „Radosav Ljumović” i Otvoreni kulturni forum Cetinje.
Roman su prošle godine objavlili cetinjski Otvoreni kulturni forum i izdavačka kuća „Fraktura“ iz Zagreba, dok je recenziju uradio pisac Miljenko Jergović.
Urednik časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja ARS, predstavnik Društva nezavisnih književnika i PEN centra, Pavle Goranović, kazao je da je roman „Karnera“ nastao uprkos svemu i iz osjećaja pomirenosti. „Karnera“ je, prema riječima Goranovića, priča o gubitnicima, ali i o „razapetom čovjeku između mitova i istorije, sna i košmarne stvarnosti, između gradova koji se brže nego ljudi mijenjaju, tranzicije i neuhvatljivog istorijskog vremena“.
On je dodao da je „Karnera“ i simbol neprilagođenosti, ali i knjiga sjećanja, „a u zemlji sa viškom istorije prokletstvo je sve pamtiti“.
„Karnera“ je hrabra knjiga kojom dominira junak kome je svuda skučeno, a pisac, on se naravno uvijek nekamo vraća. Kud god bio pisac jedino u svoju prošlost može da emigrira“, kazao je poznati autor Pavle Goranović.
„Popović je napisao knjigu koja mnogo toga pamti i koja će se dugo pamtiti. Možda se učini da „Karnera“ funkcioniše kao posljednji jugoslovenski roman, ujedno i prvi cetinjski roman o jednom izgubljenom vremenu.“, zaključio je Goranović.
Novinar i književnik, i jedan od osnivača bosanskog PEN centra, Ivan Lovrenović govorio je o osjećaju koji je imao dok je čitao fragmente romana Mija Popovića, ali i kasnije kada je roman ugledao svjetlost dana.
Lovrenović je istakao da „Karnera“ „između ostalih ima i osobinu da vas istovremeno zavodi i nudi beskrajno zadovoljstvo čitanja“. Popovićev roman, prema riječima istaknutog novinara i književnika, ima čaroliju svojstvenu velikoj književnosti, a to je da čitaoci kada čitaju „Karneru“ ne znaju za vrijeme provedeno u čitanju.
On je istakao da je ovo roman – posveta Crnoj Gori, roman koji je “u svakom početku i na kraju“ i obratno.
„Ovo je knjiga i o svemu drugome. Ovo je knjiga koja ima dimenziju iz koje se ona može i doživljavati i procjenjivati potpuno izvan njene crnogorske dimenzije“, objasnio je Lovrenović.
Poznati pjesnik i kjiževni kritičar, Enver Kazaz uporedio je crnogorsku sa srpskom književnošću, ističući kako se za razliku od aktuelne srpske književnosti koja „bježi od realnosti i užasne traumatične povijesne teme“ , crnogorska se „uhvatila u koštac sa traumom“.
Kazaz je istakao da se „Karnera“ ne čita po „fabularnoj napetosti, nego se čita po intelektualno- psihološkoj uzbudljivosti“. On je dodao da je ovaj roman „najcrnogorskiji u sadašnjoj književnoj produkciji“.
Sam autor Milorad Mijo Popović, istakao je da njegov životni cilj nije bila izgradnja kuće ili mjesto predsjednika Cetnija, već pisanje romana, i da iako je pjesnik, osjećao je da treba da napiše roman. „Karnera“ je njegova lična satisfakcija, jer bez ovog djela, kako tvrdi, „cijela njegova biografija u zadnjih 20 godina bi bila potpuno konfuzna, neuvjerljiva, beznačajna i beskorisna“.
Milorad Popović, rođen je na Cetinju i autor je nekoliko zbirki poezije i eseja, a „Karnera“ je njegov prvi roman. Dobitnik je više nagrada za književnost, predsjednik crnogorskog Društva nezavisnih književnika i jedan od utemeljitelja crnogorskog PEN centra.
