Zaštitnik ljudskih prava, kako se navodi, i bilježi relativno mali broj prijavljenih slučajeva diskriminacije, što je, prema ocjeni Ombudsmana, i dalje posljedica nedovoljnog poznavanja ljudskih prava i mehanizama zaštite, kao i prisutnom strahu građana da prijave te pojave.
U Izvještaju se ocjenjuje da su i dalje prisutni problemi osoba sa invalididetom i pored usvajanja zakonskog okvira, strateških dokumenata i konkretnih aktivnosti.
“Ovo se posebno ogleda kroz ograničenost pristupa javnim objektima i prostoru, pristupom i dobijanjem ortopedskih i drugih pomagala, nemogućnosti da se informišu o svojim pravima i dnevnim dešavanjima, njihovom radnom osposobljavanju i zapošljavanja”, kaže se u Izvještaju.
Dodaje se da je ostvaren napredak u vezi sa pravima LGBT osoba, ali da još uvijek nijesu stvorene sve normativne pretpostavke za ostvarivanje njihovih prava i sloboda.
Iz institucije Ombudsmana su ocijenili da se u praksi krše prava LGBT osoba.
“Promovisanje tolerantnih stavova u društvu po osnovu seksualne orjentacije, usvajanje Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBT osoba 2013-2018. godine, obezbjeđenje slobode okupljanja i sigurnost svih javnih događaja kao što je Povorka ponosa, uz stvaranje dobrog zakonodavnog okvira, a prije svega donošenjem zakona o istopolnim zajednicama, doprinijelo bi opštoj slici dobrog poštovanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori”, navodi se u Izvještaju.
Stvorene su, kako je ocijenjeno, normativne i institucionalne pretpostavke za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti, ali su u praksi žene još uvijek u nepovoljnijem položaju.
“Prikriveno diskriminatorno ponašanje prema ženama sprječava jednako učešće žena u svim oblastima života. Uprkos uočljivim promjenama stavova javnosti i institucija, nasilje u porodici se malo prijavljuje, podaci o nasilju i vrstama nasilja su nepotpuni, a kaznena politika prema nasilnicima relativno blaga”, navodi se u Izvještaju.
Dodaje se da postoje normativne i institucionalne pretpostavke za zaštitu prava manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica.
U Izvještaju se navodi usvojen da je ustavni princip afirmativne akcije manjina, ali da njegova primjena na lokalnom nivou nije uređena izbornim zakonodavstvom.
“I pored značajnog napretka u ovoj oblasti, predstavnici manjinskih naroda suočavaju se sa problemima u oblasti zapošljavanja u javnoj sferi, u proporcionalnoj zastupljenosti u institucijama pravno-političkog sistema, u političkoj prezentaciji, kao i određenim problemima u oblasti obrazovanja, kulture, informisanja i izdavačke djelatnosti. I dalje je težak položaj romske i egipćanske zajednice”, kaže se u tom dokumentu, prenosi MINA.
U insituciji Ombudsmana smatraju da posebnu važnost za demokratizaciju društva ima prevencija svih oblika diskriminacije.
“Razvijanje spoznaja o pojavama diskriminacije omogučava potencijalnim diskriminisanim licima da pronađu najbolji način da odbrane svoje pravo na dostojanstvo i na jednake mogućnosti zagarantovane međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i nacionalnim zakonodavstvom”, navodi se u Izvještaju.
Državni organi, pravna lica i pojedinci, kako se ocjenjuje, moraju osmisliti i realizovati dosta aktivnosti u prevenciji i borbi protiv diskriminacije,”svjesni da se od tog devijantnog pojavnog oblika nije moguće osloboditi u potpunosti”.
“Edukativne aktivnosti koje uključujuju standarde etičkih ponašanja, prije svega treba sprovesti za zaposlene u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, nosioce pravosudnih funkcija, nezavisne organe za zaštitu ljudskih prava i sloboda, ali i medije i građane uopšte”, zaključuje se u Izvještaju.
