Turisti i fotografi danas putuju u ovu pustinju, kako bi fotografisali kuće koje polako gube bitku protiv vjetra i pijeska. Grad je i izgrađen i napušten u roku od 40 godina i decenijama je prepuštan na milost i nemilost pustinji.
- Velike kuće sada su većim dijelom pod pijeskom, ali rudarska kompanija De Beers otvorila je muzej 1980. kako bi sačuvala barem djelić istorije Kolmanskopa – stoji na B92.net.
Kolmanskop je osnovan početkom 20. vijeka kada su u Namibiji mogli da se nađu dijamanti i na samoj površini pijeska. Radnik željeznice Zakarijas Levala našao je dragulj 1908. “čeprkajući” po pijesku nedaleko od šina. Pokazao ga je šefu Augustu Štauhu koji je kamen testirao i potvrdio da je riječ o dijamantu.
Nakon toga pokrenuta je “dijamantska groznica” i za samo nekoliko godina stotine Njemaca zaputilo se u pustinju da u njoj traži bogatstvo. Kolmanskop je zatim rastao i uskoro počeo da podsjeća na pravi njemački grad.
- Stanovnici su sagradili bolnicu, salu za svečanosti, elektranu, škole, malu aleju, pozorište i sportsku halu. Grad je čak imao prvi rendgen na južnoj hemisferi i prvi tramvaj u Africi – stoji na portalu B92.net.
Do dvadesetih godina 20. vijeka, 300 odraslih Njemaca, 40 dece i 800 domorodaca plemena Ovambo živjelo je u Kolmanskopu. Međutim, kada je cijena dijamanata počela da pada poslije Prvog svjetskog rata, grad je počeo da propada, a bogatiji stanovnici preselili su se na jug. Kolmanskop je potpuno napušten 1954. godine.
Foto: blic.rs
