Oživljavanje određenog broja izumrlih vrsta bila je tema TED konferencije u Vašingtonu koju je sponzorisao “Nešnel džiografik”. U vrste koje treba da budu vraćene u život spadaju, između ostalog, ptica dodo, papagaj karolina, posljednji put viđen 1904. u Floridi, kao i kvaga, vrsta zebre koja je nekada nastanjivala Južnu Afriku. Posljednji primjerak ove životinje u divljini ubijen je 1870. godine, a posljednja kvaga u zatočeništvu uginula je 1883.
Timovi su birali životinje na osnovu određenih kriterijuma. Raspravljali su o tome koje bi vrste bile poželjne, da li bi imale značajnu ekološku ulogu i da li bi bile omiljene među ljudima. U odluci su se rukovodili i praktičnim razlozima. Na primjer, da li će im biti dostupno tkivo sa uzorcima DNK dobrog kvaliteta ili primordijalne jajne ćelije za reprodukciju vrsta.
Članak u posljednjem broju “Nešnel džiografika” objašnjava kako funkcioniše oživljavanje izumrlih vrsta. Uzimaju se stari uzorci DNK, a zatim se ponovo sklapaju tako da se dobije kompletan genom. Ovako dobijen genom se ubrizgava u embrionalne ćelije, iz kojih je izvađen njihov DNK, a zatim se traži pogodna surogat-majka koja će takvo stvorenje donijeti na svijet.
Prije deset godina, tim francuskih i španskih načina na ovaj način oživio je izumrlu vrstu divlje koze, ali je ona živjela samo deset minuta. Troškovi oživljavanja variraju od vrste do vrste, ali procjenjuje se da bi mogli da dostignu stotine hiljada dolara.
Najnoviji planovi su nastali nakon što su naučnici tehnologijom kloniranja oživjeli izumrlu vrstu žabe, tako što su ubacili jedro “mrtve” ćelije u svježu jajnu ćeliju druge vrste žabe. Dobijeni embrioni živjeli su samo nekoliko dana.
Međutim, revolucionarno istraživanje u okviru “Projekta Lazarus” dovelo je u središte pažnje mogućnost oživljavanja izumrlih vrsta, kao što je vunasti mamut. Dinosaurusi će, po svemu sudeći, ostati samo na filmskom platnu, jer je, kako kažu naučnici, njihov DNK suviše star da bi mogao da se koristi za oživljavanje.
izvor:blic rs
