"Dragi prijatelji,
Noćas u 00:20, ili 05:20 po našem vremenu, naš je strašni lav odlučio sklopiti oči i odmoriti. Bilo je dosta i bilo je previše. Kad je njoj bilo dosta, onda znate da je stvarno bilo DOSTA!
Otišla je tamo gdje je ništa ne boli, gdje je nitko ne bode i gdje nema ni gljivica, ni leukemije ni patnje. Bili smo s njom do zadnjeg trenutka. Otišla je mirno i spokojno. Prelijepa kao i uvijek. S dugim trepavicama i najslađim majčinim obraščićima...baš kao da spava. Jer ona je samo htjela konačno leći i zaspati, uz svoje tatu i mamu, i da nam nitko drugi ne smeta. Pogotovo ne tamo neki doktori s iglama i tabletama.
Pleše negdje moja princeza, sretna i slobodna! Čuva nas i gleda! Naučila nas je što je ljubav. Promijenila nam je život.
Neće biti lako bez nje, ali ona će zapravo uvijek biti tu...
Imam jednu ranu na srcu koja jako boli. Ali svaki put kad zaboli, sjeti me tko je unutra. Kao prije šest godina kad me je lupala u stomaku.
Volimo vas i hvala vam na bezuvjetnoj i nesebičnoj potpori svo ovo vrijeme!
Nora u srcu :-)
P.S. nadam se da je nebo dovoljno veliko za njenu energiju i hiperaktivnost. Ovdje nije imala dovoljno prostora :-)!"
