Festival Open Sound je svake godine mijenjao oblik i trajanje. Ove godine nije prioritet sam festival, već turneja par novih projekata koji kombinuju elektronsku muziku i live instrumente. Dakle, umjesto festivala, u oktobru će na put krenuti novi projekti Ivana Marovića i Blaža Tatara, Mladena Kovačevića i Džulijana Ilića, Nemanje Bečanovića i Andrije Krivokapića, a sve pod sloganom „Nova crnogorska scena“, kaže za Portal Analitika prvi čovjek te manifestacije i istoimene NVO, Dragan Dubljević.
Od 2008. godine Open Sound okuplja „drugačiji zvuk“, tačnije sve ono što bi se ne bi moglo smatrati mejnstrimom u muzici na ovim prostorima. Iako bi neki mogli reći da je riječ o pokušaju alternative, upravo istoimeni festival – njegova popularnost i gosti – dokazali su da u Crnoj Gori postoji mnogo više od pukog interesovanja za takve muzičke izraze. Dubljević, osnivač festivala i nevladine organizacije koja promoviše takav zvuk, kaže da ga je na akciju pokrenula želja da osvježi klupsku koncertnu ponudu u Crnoj Gori. Međutim, zbog hroničnog nedostatka novca za realizaciju takvih ideja, odlučio je da sve to pretvori u festival novog zvuka.
- Ideja Open Sounda je bila da se klupske svirke uzdignu na veći nivo, pruži podrška inovatinvnim bendovima iz Crne Gore... Open Sound nikada nije imao tendenciju da bude neki turistički festival koji bi dovodio poznate bendove i DJ-ve iz regiona, već mali fest sa pažljivo odabranim izvođačima koji, uglavnom, nisu nastupali u Crnoj Gori - kaže Dubljević.
On dodaje i da neki od domaćih bendova „nikada ni imali nastup u Crnoj Gori da nije bilo organizacije Open Sound, jer njeguju zvuk koji nije interesantan klubovima ili važnijim institucijama kulture“.
Dokumentarac o alternativnoj muzičkoj sceni u Crnoj Gori, koji upravo radi sa Nikolom Ljumovićem, prvobitno je trebalo da bude samo promotivni film za peto izdanje Open Sound festivala. Međutim, izrodila se priča o nečemu za što se Dubljević nada da će „probuditi i ujediniti crnogorsku muzičku scenu“.
- Na crnogorskoj filmskoj sceni imamo režisere koji sa veoma malo sredstava realiziju projekte koji bi van Crne Gore koštali neuporedivo više, i koje, na kraju, više cijene u okruženju nego ovdje. Takvo je stanje i u muzici – dodaje Dubljević i poziva da zainteresovane da pomognu u promociji crnogorskih muzičara.
ANALITIKA: NVO Open Sound osnovana je 2008. godine, a godinu kasnije ste organizovali prvo izdanje istoimenog muzičkog festivala. Po čemu je on drugačiji od mnogih koji se dešavaju u Crnoj Gori?
DUBLJEVIĆ: Open Sound je počeo u aprilu te godine, kada smo ugostili subotički post rock sastav „Ana Never“. Do tada sam, u okviru drugih udruženja, učestvovao u organizaciji nekoliko punk-rock koncerata, gdje sam se veoma rano upoznao sa situacijom i problemima klupskih koncerata u Crnoj Gori. Želeći da osvježim tu koncertnu ponudu, krenuo sam sa organizacijom nastupa nekih modernih i eksperimentalnih muzičkih sastava. Pošto koncerte nije lako realizovati u klubovima zbog nedostatka uslova i nedovoljne pomoći sponzora, došao sam na ideju da jednom godišnje priređujem festival, kako bi na taj način pokušali naći veću pomoć, a i time došli do većeg broja publike. Dakle, ideja Open Sounda je bila da se klupske svirke uzdignu na veći nivo, pruži podrška inovativnim bendovima iz Crne Gore, a u nekom narednom periodu da realizujemo i neke ozbiljnije zadatke... Tako sam svakom koncertu sam pristupao sa istom energijom i entuzijazmom i, u skladu sa mogućnostima, potrudio se da obezbijedim najbolje uslove za muzičare i publiku.
Open Sound nikada nije imao tendenciju da bude neki turistički festival koji bi dovodio poznate bendove i DJ-ve iz regiona, već mali fest sa pažljivo odabranim izvođačima koji, uglavnom, nisu nastupali u Crnoj Gori. To je veoma težak zadatak - upoznati ljude sa nečim novim. Sada možemo reći da imamo reputaciju da smo organizacija koja prva probija led po pitanju muzičkih pravaca koji nisu popularni ovdje, dok u regionu (i šire) takvi sastavi čak pune i stadione.
ANALITIKA: Pored pozantih muzičkih imena, na festivalu pružate priliku crnogorskim muzičarima da se pokažu. Ko su bili gosti - strani i domaći - prethodna četiri izdanja koji su privukli najviše pažnje publike?
DUBLJEVIĆ: Na Open Sound Festu i u okviru samostalnih nastupa, podgorička publika je imala priliku da čuje eksperimentalnu muziku Ivana Čkonjevića, synth punk sastav „Handsome Furs“ iz Kanade, pagan folk metal bend „Arkona“ iz Rusije, psihodelični rock sastav „Fjodor“ iz Hrvatske, hard core „Nine Eleven“ iz Francuske, live dnb-dub atrakciju „Sopot“ iz Banjaluke, live electronics duo „Vuneny“ iz Mostara i mnoge druge... Takođe, veliki broj domaćih sastava je nastupalo na festivalu: „Beta Baroque“ (duo Tatar-Marović), „Deep Thoughts“, „Meta Sound“, „The Money Hording“, DJ Masturbeator... Iako su odavde, neki čak ne bi nikada ni imali nastup u Crnoj Gori da nije bilo organizacije Open Sound, jer njeguju zvuk koji nije interesantan klubovima ili važnijim institucijama kulture, kako bi nešto samostalno realizovali.
Što se tiče posjećenosti festivala, publici je najinteresantniji bio koncert pomenutog kanadskog benda „Handsome Furs“. To je bio i prvi susret etikete Sub Pop sa Crnom Gorom, izdavačke kuće koja je stajala iza bendova kao što su: „Nirvana“, „Soundgarden“, „Mudhoney“, a danas iza „Fleet Foxes“, „Foals“ i „Beach House“. Međutim, meni je mnogo bolje zvučao bend „Bernays Propaganda“ iz Makedonije... Što se tiče klupskih nastupa, izdvojio bih koncert benda „Petrol“ iz Beograda, koji je svirao još jedan dan zbog zainteresovanosti publike, kao i nastup „Ane Never“ iz Subotice sa noise završnicom koncerta, koja je natjerala gazdu kafića da isključi struju zbog buke.
ANALITIKA: Kako biste širu publiku upoznali što znači festival Open Sound, sa Nikolom Ljumovićem sada radite na dokumentarcu koji će biti svojevrsna najava petog izdanja festivala. Ko su bili vaši sagovornici?
DUBLJEVIĆ: Dokumentarac je više prezentacija alternativne muzičke scene koja je, pak, čvrsto vezana za Open Sound. Preuzeo sam ulogu „naivnog novinara“ koji je ispitivao crnogorske muzičare koji su već dugo prisutni-odsutni na muzičkoj sceni. Kao što znate, sagovornici su bili Ivan Marović, Blažo Tatar, Nemanja Bečanović, Braco Subotić, Mladen Kovačević, Džulijan Ilić, Andrija Krivokapić, Dražen Rakočević, Stefan Strugar, Dragan Lučić, a i svojevrsni vid podrške svojim pričom i savjetima nam je pružio Dragoljub Đuričić. Sve je nastalo o spontano: na početku je ideja bila da samo zabilježimo neke snimke sa proba radi izrade promotivnog materijala za turneju u oktobru ove godine. Dvojac Dubljević – Ljumović, bez budžeta, za dvije nedelje je posjetio bendove u njihovim prostorima za probe, razgovarao o krucijalnim problemima sa kojima se sreću prilikom nastajanja i prezentovanja autorske muzike, pitali ko im je izašao ususret, kako su počeli, kao i o muzičarima koji su stvarali neku drugačiju muziku na ovim prostorima od sredine 90-ih. Zbog nestandarnih pitanja, kao i mog prisnijeg poznanstva sa muzičarima, nastali su zanimljivi razgovori i, eto, gorke šale koji će film sasvim sigurno učiniti interesantim publici u Crnoj Gori, a i šire. Sada imamo najteži zadatak: od osam sati materijala odabrati i montirati svega sat vremena, kako ne bi previše „smorili“ publiku.
ANALITIKA: Što će, onda, biti poenta ovog dokumentarnog filma o alternativnoj sceni u Crnoj Gori?
DUBLJEVIĆ: Plan je da film prezentujemo samo na festivalima, a tek kasnije za širu publiku, u okviru nekih tematskih večeri. Film ima zadatak da kvalitetno predstavi muzičare i njihov rad, kao i da probudi i ujedini crnogorsku muzičku scenu. To buđenje, na neki način, obuhvata i alternativnu filmsku umjetnost. Jer, imamo situaciju da postoji mnogo talentovanih ljudi u svijetu muzike, audio-video produkcije, a mnogo toga se ne radi zbog neorganizovanosti i lijenosti. Ovaj film bi, svakako, bio mnogo bolji da smo na njemu duže radili, ali nastao je samo iz razloga što prvi put nakon osam godina rada imam besplatno uslugu - koja je u ovom slučaju predstavljala zanimljivo druženje i razmjena iskustava - snimanja kvalitetnom kamerom i propratnu opremu! Na crnogorskoj filmskoj sceni imamo režisere kao što su Nemanja Bečanović i Nikola Vukčević koji sa veoma malo sredstava realiziju projekte koji bi van Crne Gore koštali neuporedivo više, i koje, na kraju, više cijene u okruženju nego ovdje. Takvo je stanje i u muzici: mnogi od muzičkih sastava i autora iz dokumentarca prave muziku koja je ravnopravna sa ostalim bendovima u regionu, koji, pak, mnogo bolje prolaze i imaju mnogo više nastupa.
ANALITIKA: Što možemo očekivati od Vas kao organizatora za predstojeći 5. Open Sound festival?
DUBLJEVIĆ: Festival je svake godine mijenjao oblik i trajanje. Ove godine nije prioritet sam festival, već turneja par novih projekata koji kombinuju elektronsku muziku i live instrumente. Dakle, umjesto festivala, u oktobru će na put krenuti novi projekti Ivana Marovića i Blaža Tatara, Mladena Kovačevića i Džulijana Ilića, Nemanje Bečanovića i Andrije Krivokapića, a sve pod sloganom „Nova crnogorska scena“. Čitava ova godina je posvećena našim bendovima, njihovoj prezentaciji, te pronalasku sredstava kako bi krenuli na put. To podrazumijeva iznajmljivanje kombija na pola ili mjesec dana, snimanje i produkcija novog materijala u nekom studiju van Crne Gore, izrada audio zapisa na CD-u, izrada majica, bedževa...
Novčana pomoć nam je neophodna, jer u gradovima u regionu i šire ne možemo dobiti dovoljno velike honorare da se pokriju svi troškovi: bendovi nisu poznati, izajmljivanje potrebne opreme je skupo, a propratni troškovi su veći jer je više muzičara na putu. Želimo da sve predstavimo kvalitetno, jer ovakvi sastavi to zaslužuju. Želimo i da se muzičari sa puta se vrate barem sa simboličnim „dnevnicama“. Uz to, njihova muzika je specifična zbog spoja elektronike i instrumenata - ritam mašina, sekvencera, efekata - te se mora raditi i sa kvalitetnom opremom, a to ne može svako priuštiti. Što više podrške dobijemo, ozbiljnije će izgledati ta crnogorska priča i više gradova ćemo posjetiti.
Umjesto festivala, 5. godišnjicu Open Sounda obilježavamo 23. aprila, i to će biti neki mini-fest na kome će nastupiti neki od muzičara koje sam pomenuo. Sve će se odvijati u noćnom klubu „Lucky“ u Podgorici, jer jedini ispunjava naše zahtjeve po pitanju ozvučenja, rasvjete i radnog vremena, kako bi druženje trajalo i malo duže, jer će nakon koncerata bendova nastupiti DJ Masturbeator.
K.J.
