- To je jednako nemoralno kao kada bi se ja kandidovao da budem predsjednik velike Srbije, rekao je Đukanović na konferenciji za novibare povodom 100 dana rada Vlade.
U mom slučaju našao je pogrešnu osobu, jer nikad nijesam imao problem sa identitetom, on je veoma jasan. Nekom se ne dopada i to je legitimno, o tome razgovaramo ali nisam pokušao da pobjegnem ni od onog što sam radio i radim, ni od porodice, ni prijatelja, ni partije, kazao je Đukanović.
On je naveo da Lekić sebe predstavlja kao karijernog diplomatu, ideološki nesvrstanog.
- On je to postao sa 45 godina, nakon što je bio direktor Centra za kulturu, ministar u raznim vladama, i to nije karijerni diplomata. Pokušava da se predstavi da je bio nezavistan i u odnosu na Srbiju i Crnu Goru, obavljajući dužnost ambasadora u Rimu, što govori da nije karijerni već nepismeni diplomata, jer dobro znamo da nema nezavisnih ambasadora, ocijenio je Đukanović.
Đukanović je dodao da Lekić nije po definiciji mogao biti nezavisni diplomata, posebno ne Miloševićev. Đukanović je kazao da je, nakon razlaza u vrhu vlasti 1996. godine, kada su sve diplomate dobile poziv da se vrate u Crnu Goru zbog nelegitimnosti savezne vlade tadašnjeg premijere Momira Bulatovića, Lekić odlučio da ostane da služi Miloševićevom režimu a ne Crnoj Gori.
On je podsjetio i da je Lekić 2001. godine, uz Vladetu Jankovića, bio jedan od prva dva ambasadora koje je Vojislav Koštunica odredio za svog predstavnika u Rimu.
- I danas pokušava da proda maglu da su za njega jednako važni oni koji su glasali za i protiv Crne Gore. I ova Vlada i šef države služe svima u Crnoj Gori, to je neupitno, ali upitna je podvala koju Lekić nudi bježeći od svog identiteta, kad je danas poželio da bude na čelu države protiv koje je zdušno radio do prije šest godina, rekao je Đukanović.
On je ponovio da je dobrovoljno išao u Italiju da da izjavu Tužilaštvu u Bariju i da sačuva svoju i čast Crne Gore.
- Od koga da je branim-od Lekića, koji su blatili Crnu Goru za račun svojih srpskih finansijera. Radili su to da bi onemogućili Crnu Goru da uspije na putu nezavisnosti i ta satisfakcija je stigla. Nadam se da to znaju svi, kazao je Đukanović.
Probni vozač: Upitan da odgovori na Lekićev pitanje o tome ko je probni vozač koji je ubio Duška Jovanovića, Đukanović je kazao da bi (Lekić) to znao da je u vremenu referenduma bio u Crnoj Gori, a da nije morao da se bavi onim važnim poslovima sređivanja penzionog staža u Rimu, što ga je onemogućilo da dođe i zaokruži Da na refrendumu.
- I uz tjeskobu koju imam kada govorim o tome, jer znam da na ovaj načim povređujem emocije jedne porodice, ali na bezobrazluk se mora odgovoriti vrlo direktno-Duška Jovanovića je ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ, rekao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, to je onaj koji je najviše koristio i Lekića u svim godinama njegovog ambasadorovanja, i da zato on zna o kome se radi.
- Taj čovjek, koji uzgred, ponekad zna i da zapali poneku ambasadu velike države u Beogradu, ima jednu gadnu naviku-a to je da kada zaključi da neko ko mu vjerno služi dok je živ, ne može više poslužiti kao mrtav onda ga učini mrtvim, poručio je Đukanović.
Na pitanje da odgovori ko je konkretno probni vozač, Đukanović je kazao da je bio dovoljno jasan.
- On je bio poslodavac i Jovanovića i Lekića i to je bio onaj isti koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića i onaj koji je svojom polizikom onemogućavao Srbiji da stane na evropski put, i to je onaj koji je svojim destrukcijama pred Briselom pokušavao Crnu Goru da omete na njenom evropskom putu. On je finansirao Lekića i njegovo društvo da idu u Vašington da traže odlaganje referendum, zaključio je Đukanović.
