Predsjednik političkog kluba Pravedna Crna Gora Rade Bojović, koji nije uspio da sakupi dovoljan broj potpisa za predsjedničku kandidaturu smatra da je njegova politička kampanja bila pokušaj da se u partijama okovanoj državi formuliše politika trećeg puta. Iako nije uspio da prikupi dovoljan broj potpisa da bude kandidat za predsjednika Crne Gore, Bojović je u razgovoru za Portal Analitika izrazio uvjerenje da je ipak otvorio vrata da se na narednim predsjedničkim izborima pojavi nezavisni kandidat.
- Naš osnovni motiv je bila potreba da se putem autonomne i nezavisne kandidature založimo za treći politički put i afirmaciju odgovorne politike koja bi pružila nadu Crnoj Gori. To je za mene bilo važnije od potencijalnog neuspjeha zbog nepremostive zakonske prepreke vezane za način prikupljanja potpisa. Ipak, ostaće mi žao što nijesam bio u prilici da učestvujem u završnici predsjedničke kampanje, jer sam uvjeren da bi građani u značajnom broju podržali moju kandidaturu. Nadam se da sam makar malo ohrabrio građane i motivisao ih na potrebu aktivnijeg učešća u političkom životu. Ja jesam izgubio, ali će možda već na narednim predsjedničkim izborima nezavisni kandidat biti uspješan, ističe Bojović i naglašava da je najveći problem Crne Gore što ne posjeduje društveno odgovornu elitu.
- Crna Gora nema elitu posvećenu javnom dobru. Postoje samo pojedinci i malobrojne organizacije iz civilnog društva koji svojim primjerom pokušavaju motivisati građane i promovisati kritičku misao i odgovornu akciju. Samim tim, ono što je formalna društvena elita smještena u centre odlučivanja i uticaja (politika, mediji, univerziteti, nacionalne institucije, poslovna zajednica itd.), svedeno je na brigu o svojim ličnim i užim interesima. Crnogorci su prije svega motivisani ljubavlju prema sebi i tuđim interesima, pa su i kao dio takozvane elite samo izdanak na stablu koje ne rađa plodove od opšteg ili nacionalnog značaja. Na žalost, premalo je Crnogoraca koji su spremni da žrtvuju svoj lični interes i komoditet u korist javnog dobra. Zato su nam i država i društvo ovakvi, ocjenjuje Bojović u razgovoru za Portal Analitika.
ANALITIKA: I prije današnjeg roka bilo je izvjesno da nećete sakupiti neophodnih 7.710 potpisa. Sada je definitivno da će u predsjedničku trku ići samo dva kandidata. Kakvu političku poruku vidite u podatku da u predsjedničkoj trci neće biti nezavisnog kandidata, da Vi nijeste uspjeli, te da su Vujanović i Lekić predstavnici političkih koalicija?
BOJOVIĆ: Poruka je jednostavna. Ako nijeste dio partitokratskog sistema, nemate moćnu organizaciju, ako ste autonomni ili nemate veliki novac - onda su minimalne šanse da pod važećim zakonskim uslovima formalizujete predsjedničku kandidaturu. Istovremeno, očigledno je da je Crna Gora još uvijek udaljena od slobodnog društva i da je mali broj građana koji su spremni da javno i aktivno, mimo stranaka i državnih vlasti, iskažu svoja politička osjećanja. Ali, morate imati u vidu i činjenicu da se izbori održavaju po zakonu koji ne postoji u demokratskoj Evropi i koji je po svojim rješenjima najbliži policijskim i jednopartijskim državama.
ANALITIKA: Crna Gora je, kako kažete, stranački okovano društvo. Kako se, ako stranke kontrolišu sve pore života, može uopšte stvoriti drugačija država i društvo?
BOJOVIĆ: Teško. Ali, za svakog odgovornog čovjeka koji razumije crnogorsku stvarnost to ne treba da bude razlog za ćutnju i pokornost. Jer, borba protiv partitokratije jednako je važna kao i zalaganje za reformatorske političke i društvene ideje. Zato i porazi ne smiju da nas obeshrabre, jer je potrebna istrajnost ako mislimo da bilo šta promijenimo u našoj zemlji.
ANALITIKA: Iako ste od starta govorili da ne računate na podršku stranaka ili NVO sektora - da li Vas je, ipak, iznenadilo što nijeste – makar indirektno - podržani od SDP-a, stranke kojoj ste nekada bili istaknuti funkcioner i poslanik u saveznom parlamentu? Tim prije, što je lider SDP javno naglasio da Vujanović nema političku podršku SDP-a?
BOJOVIĆ: Ne, nije me iznenadilo. SDP je dio vlasti i prije svega vodi računa o svom udjelu u vlasti. A u ovom slučaju se ne radi samo o Vujanoviću već i o činjenici da je njegova kandidatura važan dio vlastodržačkih interesa DPS-a. Samim tim, besmisleno je očekivati podršku od bilo koje partije, jer ni jedna od njih ne vidi dalje od svojih stranačkih i ličnih računica.
ANALITIKA: Pojedini vlasnici, direktori ili urednici medija, kao i nekoliko profesora Univerziteta Crne Gore podržali su javno Miodraga Lekića kao nezavisnog kandidata. Kako to komentarišete, zbog čega taj dio javnosti Vas nije prepoznao kao nezavisnog kandidata nego se opredijelio za predstavnika Demokratskog fronta?
BOJOVIĆ: Valjda zato što im je Lekić bliži i što dijele srodne političke stavove! Moj jednak otklon od Vujanovića i Lekića, kao i kritika politika koje stoje iza njih, dovoljan je razlog da dio opozicione intelektualne javnosti podrži kandidata Demokratskog fronta.
ANALITIKA: Da li možda uočavate i Vaše greške u vođenju ili koncipiranju kampanje? Dugo ste u politici, dobro ste znali koliko su teški uslovi za predsjedničku kandidaturu... Da li je zakazala mreža vaših aktivista; da li ste neuspjehom demoralisali neki naredni pokušaj kandidature nestranačkog kandidata?
BOJOVIĆ: Kao prvo, grešaka je svakako bilo i ja sam za njih najodgovorniji. Drugo, ni ja ni Pravedna nikada ne bi u ovu kampanju ušli da smo i jednog trenutka pomislili da naša malobrojna organizacija i neznatna finansijska sredstva mogu omogućiti da se premoste sve prepreke i izazovi predsjedničke kampanje. Ali, ipak smo se nadali da će značajniji broj samoinicijativnih građana svojim potpisom podržati moju kandidaturu i demokratsku konkurenciju, dok bi ostatak potpisa pokušali nadomjestiti našom organizacijom.
Međutim, naš osnovni motiv je bila potreba da se putem autonomne i nezavisne kandidature založimo za treći politički put i afirmaciju odgovorne politike koja bi pružila nadu Crnoj Gori. To je za mene bilo važnije od potencijalnog neuspjeha zbog nepremostive zakonske prepreke vezane za način prikupljanja potpisa. Ipak, ostaće mi žao što nijesam bio u prilici da učestvujem u završnici predsjedničke kampanje, jer sam uvjeren da bi građani u značajnom broju podržali moju kandidaturu. S druge strane, mislim da nema razloga za demoralisanje budućih nezavisnih kandidata jer mislim da pod ovim zakonskim uslovima i u ovim okolnostima više niko neće nastupati. Pritom, nadam se da sam makar malo ohrabrio građane i motivisao ih na potrebu aktivnijeg učešća u političkom životu. Ja jesam izgubio, ali će možda već na narednim predsjedničkim izborima nezavisni kandidat biti uspješan.
ANALITIKA: Bili ste na čelu Pokreta za nezavisnu Crnu Goru prije šest godina, još u Skupštini SRJ ste se zalagali, kao poslanik SDP-a, za nezavisnu Crnu Goru... Zato ste možda najpodesnija osoba koja može da kaže: da li vas razočarava današnja Crna Gora? Ili, što bi rekli stari revolucionari, „da li ste se za ovo borili“?
BOJOVIĆ: Naravno da se za ovakvu državu nijesam borio. Ali, veliki je značaj što je Crna Gora nezavisna i u političkom smislu proevropska država. Stvorena je šansa da makar generacije koje dolaze, naprave od Crne Gore pristojno mjesto za život.
Ali, da bi one to mogle, obaveza je sadašnjih generacija da im ne ostave u nasljeđe beznadežnu zemlju. Zato svi kojima je stalo do budućnosti naše države i društva moraju biti protivnici i kritičari aktuelne sebične i bezidejne političke klase. Crnoj Gori je što prije potrebna odgovorna i jaka politička i društvena snaga koja će se suprostaviti potrošenoj vlasti i prevaziđenoj opoziciji, jer postaje očigledno da je kod stranaka marginalan unutrašnji reformski potencijal.
ANALITIKA: Osim vlasti, koja je vodila državu u tom pravcu, koliko ima odgovornosti u Crnoj Gori u onome što nazivamo „angažovani pojedinci, društvena elita“?
BOJOVIĆ: Crna Gora nema elitu posvećenu javnom dobru. Postoje samo pojedinci i malobrojne organizacije iz civilnog društva koji svojim primjerom pokušavaju motivisati građane i promovisati kritičku misao i odgovornu akciju. Samim tim, ono što je formalna društvena elita smještena u centre odlučivanja i uticaja (politika, mediji, univerziteti, nacionalne institucije, poslovna zajednica itd.), svedeno je na brigu o svojim ličnim i užim interesima. Crnogorci su prije svega motivisani ljubavlju prema sebi i tuđim interesima, pa su i kao dio takozvane elite samo izdanak na stablu koje ne rađa plodove od opšteg ili nacionalnog značaja. Na žalost, premalo je Crnogoraca koji su spremni da žrtvuju svoj lični interes i komoditet u korist javnog dobra. Zato su nam i država i društvo ovakvi.
ANALITIKA: Koji su razlozi takvog stanja?
BOJOVIĆ: Mislim da sam već djelimično odgovorio. Nema, niti će Crna Gora imati odgovornu elitu ako se crnogorski politički i društveni sistem radikalno ne promijeni. Jer, elita ne stanuje tamo gdje su političari ogrezli u nesmjenjivosti, koruptivnosti ili nedržavotvornosti, naučnici i pisci pretvoreni u apanažiste i ćutologe, niti tamo gdje su kriminalci promoteri poslovnog uspjeha, dok takozvani legalni biznismeni za sobom ostavljuju ekonomsku pustoš.
ANALITIKA: Zbog čega je, ako je Crna Gora takva kakvom je opisujete, Evropa dala „zeleno svjetlo“ početku pregovora? Dodatno: Ako smo mi bolji od država iz susjedstva ili su, Srbija, Bosna ili Makedonija, mnogo lošiji pa – samo u takvom poređenju – smo „svijetli primjer“?
BOJOVIĆ: Evropa ima svoje jasne geopolitičke interese. Balkan ne smije ostati tempirana bomba pred vratima Evropske unije. Zato je važno da se, kako-tako, integriše u evropski politički i vrijednosni poredak. U tom pogledu, nebitno je što su balkanske države, uključujući i našu zemlju, daleko od evropskih standarda. Međutim, naša je sreća da smo, pored svih nedostataka birokratizovane i trenutno razočaravajuće Evrope, ipak dobili bespovratnu kartu za Brisel. To ipak daje šansu da se istanji žilavost parazitskog i provincijalnog crnogorskog društva i države.
ANALITIKA: Vjerujete li ipak da će se Crna Gora u neposrednoj budućnosti mijenjati u pozitivnom pravcu? Da li će nas možda Evropa na to natjerati?
BOJOVIĆ: Evropa će nas djelimično mijenjati. Ali, dok naši građani ne shvate da svoju sudbinu moraju uzeti sami u ruke, neće im biti mnogo bolje. Crnogorski oportunistički pristup društvenim problemima, nespremnost na razobličenje pogubnih političkih ideja i interesa, kao i strah od slobode i odgovornosti moraju biti savladani. Crnoj Gori su potrebni nepotkupljivi borci, a ne bojažljivi rezervisti.
Draško ĐURANOVIĆ
