Marija Perović rođena je 15. decembra 1972. godine u Beogradu. Gimnaziju je završila u Nikšiću, a školovanje nastavila na istoriji umjetnosti Filozofskog fakultetu u rodnom gradu. Diplomirala je, pak, na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na smjeru Filmska i TV režija. Pohađala je američki JFDP program Univerziteta Ostin u Teksasu.
Iza sebe ima dva poznata rediteljska ostvarenja, „Opet pakujemo majmune” i „Gledaj me”. Perović je „slobodni” reditelj i scenarista. Radila je više od 350 televizijskih produkcija, različitih žanrova - od obrazovnih do zabavnih, zatim drame, više od 40 muzičkih video spotova. Kao rediteljka potpisivala je i epizode prve hrvatske sapunice „Vila Marija“ u produkciji AVA iz Zagreba. Njene stavove možete naći u filmskim kritikama, tekstovima i, prije svega, kolumnama u brojnim dnevnim novinama, magazinima i portalima. Sada je docent na predmetima Televizijska režija i Scenario na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
Bila je predsjednik više međunarodnih i domaćih žirija filmskih festivala, kao i Udruženja filmskih stvaralaca Crne Gore od 2002. do 2008. godine. Jedna je od osnivača producentske kuće „Katun Movies“ i član Odbora za filmsku umjetnost Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Član je međunarodnog udruženja filmskih kritičara – FIPRESSCI. Urednica je prve filmske edicije u Crnoj Gori, u izdanju podgoričke Nove knjige.
Kako nam otkriva, u sloobodno vrijeme voli da „merači po kući u miru”, da sređuje stan i razmišlja, piše (za što smatra da treba da bude na početku, ali nekako uvijek dođe na kraju dana). Takođe, voli da hoda, šeta. Vrijeme troši na najbliže, ali i u drugim prostorima, gradovima, državama... Svoj posao smatra i svojim hobijem. Dio njenog posla je i odnos sa ljudima, a to je, kaže, dio života.
BUĐENJE
Šta Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Tata. Svakim danom sve više. I Herecg Novi, iz vremena kada sam bila dijete.
Što najviše volite u tome što ste odrasli
- Što nikada nijesam sasvim odrasla. Bi to velika borba!
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kuvanje. Talenat razvijen u odraslim danima. Talenat koji začudi druge.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ne umijem i neću da lažem. Ili da odlažem istinu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Inteligenciju, duhovitost, toleranciju i profesionalizam. Sve je to jedna osobina. Rijetka.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Dobro da bolje ne može biti“ - sve sa navodnicima. Širli Mek Lejn, ona je i dovoljno sjetna i vesela. Iz mlađih dana.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- „Crvena, u šarenom, sa šarenom torbom... Gugluj se. Ne gugluj se...“ Za sve ostalo treba makar mjesec dana, poznanstva. Ako je i to dovoljno.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao njeguški sir sa pipunom. Uz čašu dobrog crnog vina, domaćeg.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da se kloniram. Da budem reditelj, profesor, majka , domaćica, žena partneru i prijateljica prijateljima istovremeno. I da mogu sve to da posmatram i sa strane. Ovo nije super junak, ovo je razapeta osoba!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim od najbogatijih Crnograca ili Crnogorki. Kažu mi da su izmišljeni, a ja vjerujem da postoje. I onda bih uvela takse na nelegalno stečena bogatsva i dio od toga uložila u kulturu, prosvjetu, sport, donacije... Bilo bi zabavno i dan poslije.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Smaram se sa idejom kako da moju kćerku gimnazijlku ne smorim, a da shvati da je sjutra ponedjeljak. I bukvalno i metaforično.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Leonard Koen: „I Am Your Man“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga „Sloboda“ Džonatna Frenzena. Autobiografija Bekima Fehmiua „Blistavo i strašno“. Film Mihaela Henekea „Ljubav“. I ne mogu da odolim „U dobru i zlu“, zbog Dženifer Lorens.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Istanbul jer tamo još uvijek nijesam stigla da odem.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, a često ga koristim. Voz, na relaciji Beograd - Bar, jer nikada ne znate koliko će da traje putovanje. Ne koristim ga više.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ne vjerujem u tajne. Svakome i nikome, zavisi od trenutka. Paradoks je da vam ne vjeruju kada im kažete istinu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Suncu! Moru ili okeanu po suncu! Kada vidim da je bilo ko nešto naučio. Kada ja naučim nešto novo.
Da li za nečim žalite?
- Što ne umijem da vozim kola. Tješe me da ima vremena. Ili se šale... Što se nijesam prijavila sa projektom na ovogodišnji konkurs za filmsku produkciju. Tješe me - kada ga završimo da će biti dobar. O onom je Herceg Novom koji mi fali iz djetinjstva... Autorski tekst Novljanina koji najljepše piše kada o Boki stvara legendu. Tješi me da nismo imali vremena. Valjda se ne šalim.
Bez čega ne možete?
- Moram da budem makar pola sata sama sa sobom, dnevno. Skromna sam u rasporedu vremena.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinim se svakodnevno. Ili svaki drugi dan. Kad god je neko drugi u pravu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moja kćerka prepozna kada je srećna. Da moja kćerka spozna da je sreća u njenim rukama. Da je moja kćerka ulovi za deset godina, ne sada. Znate li gdje mogu da se ulove?
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Što sam se naučila da nekim od najbližih ljudi kažem „NE može više!“. Ne mogu više, nijesu razumjeli.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Slično kao i do sada, ali bih pozavršavala što više papirologije, da potomstvu i sebi bliskima ne ostavim nezavršene priče.
Kako biste voljeli da umrete?
- Brzo i trenutno, i sa pravom izbora. Podržavam eutanaziju.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nadgrobna ploča? Voljela bih da me kremiraju i prospu, još uvijek biram kuda. A i ovako me neće kremirati i prosuti...
Priredila: K. ĆETKOVIĆ
