Kora je debela nekoliko kilometara i prekriva oko 60 odsto površine naše planete, pa predstavlja najveće moguće stanište života na Zemlji.
Mikrobi u njoj žive uglavnom zahvaljujući vodoniku koji nastaje kada voda teče kroz stijene bogate gvožđem. Vodonik i ugljendioksid se pomoću procesa poznatog kao hemosinteza pretvaraju u organske tvari. Za razliku od fotosinteze, za hemosintezu nije potrebna sunčevu svjetlost. Slični organizmi pronađeni su ranije u blizini hidrotermalnih izvora na dnu okeana, međutim, nova studija je prvi dokaz da postoje i duboko pod zemljom.
- Ako stručnjaci pronađu slične mikrobe i u ostalim dijelovima kore, biće to prvi veliki ekosistem na Zemlji - najveći po zapremini - koji koristi hemijsku energiju umjesto Sunčeve - rekao je rukovodilac istraživanja Mark Lever, ekolog na Univerzitetu Arhus u Danskoj.
- Ova je studija izuzetno važna jer potvrđuje postojanje biosfere anaerobnih mikroorganizama duboko pod zemljom - istakao je Kurt Konhauzer, geomikrobiolog na Univerzitetu Alberta u Kanadi.
Rezultati istraživanja, predstavljeni u novom broju časopisa Sajens (Science), predstavljaju vrhunac niza studija u posljednje dvije decenije u kojima su otkrivene neobične mikroskopske rupe u bazaltnim stijenama koja sačinjavaju veliki dio Zemljine vanjske kore. Ove šupljine pokazivale su znake na osnovu kojih su stručnjaci posumnjali da su ih „pojele“ bakterije, međutim, niko nije očekivao da tamo zaista postoji život. Naime, Zemljina kora nije samo vruća, tamna i gusta, već je takođe siromašna organskim jedinjenjima koje na drugim mjestima, uz pomoć sunčeve svjetlosti, stvaraju planktoni i biljke.
Novo otkriće moglo bi biti važan korak u istraživanju nastanka života, bez kiseonika i svjetla, kako na Zemlji tako i na drugim planetima u svemiru.
