Popović je kazao da je prvi put javno pričao o Borisu Tadiću 2005. godine, na TV Crne Gore i da se tada trudio da ne kaže previše, jer je “video oduševljenje koje je vladalo povodom njegovog dolaska u Crnu Goru”.
- Rekao sam, možda je on lijep, ali on je ništa - kao vazduh, nema specijalnu težinu, iako sam znao za još nešto, ispričao je Popović, dodavši da nakon 10 godina jasno može da se utvrdi veza između Tadića i Vojislava Koštunice, koja rezultira mržnjom prema bivšem premijeru Srbije Zoranu Đinđiću.
- Deset godina kasnije imate ono što sam govorio: da između Borisa Tadića i Vojislava Koštunice postoje nekoliko zajedničkih stvari: vijeće staraca, roditelji, prijatelji i jedna mržnja prema Zoranu, koja je različitih povoda, ali je našla zajedničke interese. Ono što danas može da se kaže jeste da se i nakon 10 godina Boris trudi da bude njegov nasljednik, ali to ne uspjeva, izričit je Popović.
Bivši šef Biroa za odnose sa javnošću, i bliski prijatelj Zorana Đinđića je bio još oštriji opisujući bivšeg predsjednika Srbije kao osobu koja nema sposobnosti sa kojima se može pohvaliti uspješan političar.
- On je osoba smanjenih mentalnih sposobnosti, ali pojačanih disfunkcionalnih emocija. I to nije nikakava tajna, da ne mislite da je to uvreda. To je psihološka analiza koju iznosim kao neko ko tog čovjeka zna. To će vam reći njegovi najmlađi saradnici, ocijenio je Popović.
Zanimljiv detalj iz akcije Sablja, o kojoj će se pričati i u narednoj emisiji, iznio je Popović kazavši kako se svojevremeno Boris Tadić izvinjavao Svetlani Ceci Ražnatović zato što je bila uhapšena tokom te akcije.
- Poslije akcije Sablja se susreo u restoranu sa Ražnatovićevom i počeo da joj se izvinjava što je uhapšena u akciji Sablja, govoreći da je to bila greška. On o tome nema pojma (o akciji). Ali mu je bilo potrebno, jer on funkcioniše u tim razmjerama, izjavio je Popović, dodavši i da je njegova uloga bila i ta, kako kaže, da bude neprijatelj Crnoj Gori do maja mjeseca prošle godine.
Popović tvrdi da je Vojislav Koštunica jedan od nosioca procesa zavjere protiv Đinđića, te da je javno o tome pričao 2005. za emisiju “Insajder” b92.
- Vojislav je bio politički kišobran grupi ljudi koja je organizovala i pripremila ubistvo Zorana Đinđića, rekao je Popović.
Optužbe nijesu stale tu. Prema njegovim riječima, i sadašnji generalni direktor RTS-a Aleksandar Tijanić je “neprijatelj, njegov bivši službenik, koji je kasnije 93. godine radio kao saradnik u kampanji”.
- Tijanić, ako neko danas ima dilemu, da li je on novinar koji ima oštar jezik ili nešto drugo: on je nosilac akcije pripreme ubistva Zorana Đinđića. On je pokušao da mu se približi 2000. jer je vidio da je na brodu koji tone. Poslije svega što je Zoran uradio, on je otišao uz dozvolu Mire Marković, kao urednik BK televizije da uništi Zorana Đinđića, ispričao je Popović.
Kasnije je radio u kabinetu Vojislava Koštunice, kojem je to dobrodošlo, jer kako kaže, i on je mrzio Zorana Đinđića.
Na pitanje novinara da prokomentariše viđanje sa Miloradom Ulemekom Legijom, Popović ističe da tu nema ništa spektakurno, te da mu najviše smeta što je predstavljen kao heroj.
- To je osoba koja je sa Novog Beograda, pretpostavljam da to većini ljudi nešto znači. To je kao da ovdje kažete da je sa Zabjela. Sa 17 godina je obijao prodavnice. Razbije ciglom, ukrade patike i ode. Iz razloga da ga policija ne uhapsi, otišao je u Legiju stranaca. Vraća se u Srbiju kao tjelohranitelj Vanje Bokana, početkom 90-ih godina, za platu od 1.000 maraka. U to vrijeme, Arkan je na ratištu i sad počinju da se nude pare i veće plate, kazao je Popović.
On insistira da je Zoran Đinđić morao tada da razgovara sa njima, jer je je to “5. oktobra bila nužna stvar”.
- Milošević je tek 6. oktobra priznao svoj poraz, pojavivši se uveče na televiziji, ali djelovi njegove vojske to nijesu priznavali. I ne zna se kako su spremali da izvrše puč. Ljudi iz vojske, koji su smatrali da ih je Milošević izdao. To je bilo nužno, kazao je Popović.
Na pitanje da li može da pozicionira, kada je donijeta odluka da Đinđić bude ubijen, Popović je prokomentarisao da to ne može egzaktno da učini, ali da je to počelo sa njegovom posljednjom konferencijom, kada je najavio obračun sa kriminalom u zemlji, te da ga je jedan ambasador na ručku, takoreći, upozorio.
- Na ljeto 2002. godine, jedan ambasador velike evropske države me je pozvao na ručak. Ručali smo, razgovarali i izašli na ulicu, gdje su prolazili autobusi. I on je meni rekao: znate li šta o tome da se na Zorana Đinđića sprema atentat? Ja sam rekao - ne znam ništa. Mi smo to čuli - on mi je odgovorio, a on je ambasador iz veoma obavještenog svijeta. Ja sam to protumačio kao dobronamjernu poruku od strane, ne samo njegove države, nego i dijela evropske zajednice. Poruka da imaju neke informacije i da malo više obratimo pažnju, ispričao je Popović u “Živoj istini”.
On dodaje da je Zoran mislio da će se priča o organizovanom kriminalu završiti tako, da on ni pod kojim uslovom ne sarađuje sa njima, a da su Legija i ostali to znali, te da jedini izlaz bilo ubistvo.
- Sve je vrlo jasno kada vidite ko poslije dolazi na vlast, ko je ministar pravde, ko je šef kabineta, koji ljudi su govorili da ne žele da Čume bude zaštićeni svjedok, koji je znao sve o njima, ali nije govorio, rekao je Popović.
Gostovanje Vladimira Bebe Popovića nastaviće se i narednog petka na Atlas TV.
