Papa Bergoljo sigurno neće ići bos, kako su činili članovi Franjevačkog reda kojem pripada i po čijem je osnivaču uzeo papsko ime Franjo (Franćesko), mada se ne zna da li će nositi crvene papske cipele baš u izradi Prade, kakve je, kažu, nosio njegov prethodnik. Novi papa jeste nesumnjivo skroman, o čemu svjedoči njegov dosadašnji način života, pa i nekoliko sitnih, ali važnih gestova koje je napravio i prilikom svog preksinoćnjeg obraćanja vjernicima.
Mediji primjećuju da je na centralnu lođu Bazilike Svetoga Petra u Vatikanu izašao u bijeloj odori, bez papske stole. Stavio ju je sebi oko vrata sam, i to tek radi blagosiljanja vjernika. Sam je uzeo u ruke i mikrofon, što je do sada bilo nezapamćeno. Mnogi su već izrazili i sumnju da je nakon prvog pojavljivanja u svojstvu pape otišao u “camera delle lacrime”, prostoriju za plakanje, u koju su tradicionalno ulazili njegovi prethodnici “da se isplaču od sreće i uzbuđenja”.
Papa iz drugog pokušaja: Papa Franjo pokazao je odmah veliku sposobnost komunikacije sa masama, neuobičajenu neposrednost i snalažljivost u momentu kada su sva svjetska svjetla uperena u njega, opaskom da su njegove kolege kardinali našli papu “s kraja svijeta”.
Slika koju je ostavio o sebi izgleda da je mnoge impresionirala. “To je papa koji se poklonio vjernicima na trgu ispred Bazilike Svetoga Petra, koji je zatražio da se oni, njih 300 hiljada, pomole za njega, koji je sebe skromno nazvao rimskim biskupom”, pišu egzaltirano, pogotovo italijanski i argentinski mediji.
Već u ova dva dana postalo je jasno da je Bergoljo, papa Franjo, medijski mnogo interesantniji od svoga prethodnika, Njemca Racingera, pape Benedikta. Valja podsjetiti da je upravo kardinal Bergoljo bio najozbiljniji Racingerov konkurent prilikom izbora pape 2005. godine. Prema jednoj verziji događaja, Njemac je pobijedio tek kada je Argentinac zamolio kardinale da više ne glasaju za njega. Prema toj verziji, kardinal Bergoljo je sam odustao od kandidature, preplašen od tereta koji ga očekuje. Prema drugoj, nije ni imao realne šanse da bude izabran, jer su kardinali, Racingerove pristalice, našli načina da blokiraju Argentinca. Danas se na tu konklavu gleda kao na generalnu probu onoga što će tek uslijediti.
Progresivni jezuita: Papa Franjo (naglašava se da ne treba stavljati ono “I”, jer se podrzumijeva da je prvi kada nema prethodnika), do prije dva dana kardinal Bergoljo, (Jorge Mario Bergoglio) je 266. papa. S obzirom na svoju poodmaklu dob (76 godina), nisu mu davali velike šanse, ali je očigledno da je među 115 kardinala iz cijeloga svijeta okupljenih na glasanje u Sikstinskoj kapeli, pobijedila progresivna, reformatorska struja u Katoličkoj crkvi.
Jer, novi papa, uprkos pomenutoj dobi, uprkos tome da pripada jezuitama, koje zovu vojnicima crkve, sam nesumnjivo pripada naprednoj struji unutar katoličke crkve.
Interesantno je napomenuti da ovaj red do sada nije imao papu iz svojih redova, iako najbrojniji i izuzetno potentan. Toliko je jak i uticajan, da njihovog prvosveštenika nazivaju “crnim papom” i ima zvanje ”vrhovnog generala”. Aktuelni “general” je Adolfo Nikolas, koji predvodi 17.906 jezuita, od kojih je 12.737 sveštenika. I danas ih zovu “Hristovi vojnici”. Riječ je o crkvenom redu Družba Isusova koji je osnovao Ignacio de Lojola u Parizu 1534. godine. Ne treba napominjati koliko su jezuite oduševljene novim papom.
Bogata bigrafija na pola strane: Novoizabrani papa rođen je kao Horhe Mario Bergoljo,17. decembra 1936. godine u Buenos Ajresu, kao sin italijanskog emigranta, skromnog i siromašnog radnika na željeznici, koji se takođe zvao Mario. Otac je iz malog mjesta Portakomaro u opštini Asti, u regionu Pijemonte. U Argentinu je emigrirao kao dvadesetogodišnjak.
Među biografijama kardinala priprimljenim za novinare u Svetoj Stolici, njegova je među najkraćima i duga je svega pola strane, primjećuju neki upućeni mediji.
Ima srednjoškolsku diploma hemičara, i fakultetsku diplomu filozofije i religije. Jedan dio studija odradio je u Čileu, a doktorsku tezu odbranio je u Njemačkoj. Crkvi je prišao kada je imao 21, a sa 37 je bio na čelu argentinskih jezuita.
Između 1964. i 1965. godine predavao je književnost i psihologiju u jednom koledžu u Santa Feu, a onda u Buenos Ajresu. Bio je potom i profesor i dekan na filozofskom i na teološkom fakultetu u Buenos Ajresu, radeći istovremeno i kao paroh. Papa Franjo je autor i tri knjige na uskostručne religiozno-vjerske teme, a pored španskog i italijanskog, govori i njemački, francuski i engleski.Zabilježeno je i da mu je u dobi od 21 godinu hirurški odstranjeno desno plućno krilo, ali da je ipak veoma snažan čovjek kojeg ovo neće ometati u vršenju papskih dužnosti.
No, sam put do papske stolice nije bio nimalo lagodan. Kao dječak je zarađivao čisteći u jednoj fabrici. I kasnije, kao mladić je radio na skromnim poslovima, kako bi plaćao sebi školovanje. Među raznim kuriozitetima koji se sada kopaju po prošlosti novoga pape je i ona da je jedno kratko vrijeme bio angažovan kao izbacivač iz lokala. Davno, u mladosti, imao je i vjerenicu. “Bila je iz iste grupe prijatelja sa kojima smo išli na ples. Poslije sam otkrio svoju religioznu vokaciju”, ispričao je još ranije novinarima.
Kontroverze oko vojne hunte: Nema sumnje da se novi papa čini najidealnijom mogućom figurom za to mjesto, nakon niza skandala koji su potresli Katoličku crkvu, od pedofilije među sveštenstvom do korupcionaških i ostalih afera u samome Vatikanu.
Skromnost je zaista osobina koja je u ovom momentu neophodna javnoj slici Vatikana.
Novi papa je u Buenos Ajresu živio u malom, skromnom stanu. Vozio se javnim prevozom, sam sebi spremao večeru. Kada ga je papa Jovan Pavle II imenovao za kardinala, 21. februara 2001. priča se da je od vjernika koji su imali namjeru da ga prate u Rim, zatražio da ostanu u Argentini i da novac potreban za put poklone siromašnima.
Istina, postoji i jedna mrlja. Po medijima se nakon njegovog izbora pojavila informacija da je podržao vojnu huntu u Argentini. U domovini je bio kritikovan zbog svojeg ćutanja u vrijeme diktature, nakon vojnog puča 1976. godine. Optuživan je da nije zaštitio dvoje jezuita koji su radili u jednom sirotinjskom naselju od baraka na periferiji Buenos Ajresa, koji su potom bili kidnapovani. Italijanski mediji, međutim, pišu da je spašavao i sveštenike i građane od vojne torture, te da je veoma poštovan od strane majki nestalih lica, kojih je u Argentini na hiljade, “a koje zasigurno nisu štedjele optužbe na račun katoličke crkve”.
No, sigurno je da je Bergoljo uvijek bio izuzetno osjetljiv na društvena pitanja. “Za one koji imaju dovoljno, siromašni nisu bitni, postoji tu jedan nemoral, nepravda i nasilje nad pravom da se vodi dostojan život”, govorio je.
Sigurno je i da zna da progovori veoma oštro na račun klera, kao što je uradio prije nekoliko mjeseci, zbog odbijanja nekih sveštenika u Argentini da krštavaju vanbračnu djecu. Ovakvo ponašanje otvoreno je nazvao hipokrizijom. “To su licemjeri koji udaljavaju ljude od Boga”, kazao je tadašnji kardinal Bergoljo. “Sada možda neka neudata djevojka, koja nije željela da abortira, mora da ide od parohije do parohije, tražeći ko će joj krstiti dijete”.
Privatno, Bergoljo obožava tango, strastveni je navijač fudbalskog kluba San Lorenco, čiji je osnivač takođe jedan sveštenik. Mediji pišu da voli operu, te da su mu omiljeni pisci Borhes i Dostojevski.
Papa koji zna pijemontski dijalekt: Italijani su oduševljeni taman koliko i Argentinci. Sada potenciraju njegove italijanske korijene, uz zapažanje da novi papa zna pijemonteski dijalekt. Neki od naslova su u stilu: “Papa se vratio kući”.
Pijemontski mediji zapažaju da poznaje i čuvenu pjesmu pijemontskih emigranata “Rassa nostrana” (što bi se moglo prevesti kao “naša rasa” ili “naša sorta”) pjesma posvećena ponosnim i tvrdoglavim emigrantima iz ove sjeverne italijanske regije, ljudima koji se u poslu ne štede, “koje u tome niko ne može prevazići, niti u vremenu, niti u prolivenom znoju”. To je pjesma koju je otac prenio na sina, budućeg papu, o ljudima tužnima i upornima, koji ne plaču i ne žale se, iako su već umrloga srca, jer su sigurni da nikada više neće vidjeti svoju zemlju, a mnogi od njih, ni svoje porodice.”
Zanimljivo je da je Bergoljo u Argentini bio zadužen i za vjernike - praktikante istočnog, pravoslavnog rituala.
U samo dva dana, novi papa je stekao oreol zaštitnika siromašnih i protivnika crkvene hipokrizije. Da li će se i pokazati kao crkveni reformator, tek će se vidjeti.
Gordana BOROVIĆ
