Sjeđeću tamo, poslušat’ što mi se reče, malo na fejsbuk, malo novine prelistat’, pauza... prođe ti dan. Imaću telefon đe mi je besplatna komplet 67 mreža. Ajde jadan… Ovim riječima bloger Stefan Mišković vješto oslikava kako većina crnogorske omladine vidi rad u državnim institucijama. Iako Vlada svim silama pokušava da ih okrene bizisu i privatnom sektoru, ispostavlja se da je njima ipak draže da se država brine o njima, a ne obratno.
Ideal za današnje generacije pokazao se posao u državnoj upravi; izgleda da mladi najradije hoće da “upanu” onamo gdje je najsigurnije – u državnu administraciju.
Osim što je najveći, država je i - omiljeni poslodavac. O tome svjedoči i činjenica da je Programom stručnog osposobljavanja državna administracija ugostila svakog drugog prijavljenog visokoškolca, (52 odsto), privatni sektor njih 28 odsto, lokalna samouprava i preduzeća u većinskom vlasništvu države – 16 odsto, dok će ostali visokoškolci stručnu praksu steći u nevladinim organizacijama, političkim partijama i humanitarnim organizacijama - svega 4 odsto.
Pored države, prvi sljedeći izbor svršenih studenata bile su banke. Imajući u vidu činjenicu da taj sektor „vuče“ prosjek mjesečnih primanja u Crnoj Gori, izbor se čini potpuno logičnim. Iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore su kazali za Portal Analitika da je osnovni cilj programa bio da se, prvenstveno, smanji nezaposlenost mladih visokoobrazovanih lica, ali i da se mladi ljudi osposobe za samostalan rad. No, upravo je i ova akcija pokazala stare društvene boljke: hiperprodukciju visokoškolaca čija struka ne prati potrebe tržišta, afinitet mladih da radije biraju državni (čitaj: sigurni) posao i pasivnost mladih prilikom zapošljavanja.
Pušti đa’ole, to je državni posa': Već citirani Stefan Mišković, inače student Ekonomskog fakulteta UCG, u svom postu - posvećenom zapošljavanju mladih u Crnoj Gori i njihovim preferencijama - primjećuje da je državni posao ideal današnjih generacija, dok se privatni sektor, za koji se on opredijelio, izbjegava.
- Današnja generacija ideal državnog posla vidi u nečem potpuno drugom. ”Da mi je kako da upa’nem u ministarstvo” je najčešća rečenica koju sam čuo u proteklom periodu, kaže Mišković.Iako laičko, mišljenje ovog studenta nije tako udaljeno od stručnih analiza. Istraživanje koje je sproveo UNDP u 2011. godini, pokazuje da ljudi u Crnoj Gori i dalje vjeruju da država, odnosno vlada, treba da rješava njihove brige.
- Značajan broj građana Crne Gore, posebno među starijim generacijama, nije tako spreman da usvoji sve ideale demokratije i slobodnog tržišta i da prihvati odgovornost za sopstvenu sudbinu, stoji u rezimeu Nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka 2013.
Građani radije biraju da su zaposleni u javnom sektoru i to za značajno nižu platu, nego u privatnom sektoru. Kako ističe UNDP, gotovo dvije trećine ispitanika (64 odsto) prije bi radilo u javnoj upravi za mjesečnu platu od 450 eura, nego u privatnom sektoru za - 750 eura!
Svi u državne jasle: Istraživanje UNDP-a potvrđuje preferencije mladih: za program se prijavilo 6.000 poslodavaca i 4.000 studenta, od kojih je 2.164 zaposleno u državnom sektoru. Čini se da nakon završenog fakulteta mladi radije biraju sigurnu luku – državni posao i sve njegove benefecije, a kreatori programa su toga itekako svjesni.
- Kao jedan od velikih izazova je svakako i činjenica da je veliki broj visokoškolaca birao državni sektor, što nije bio glavni cilj projekta, već naprotiv trebalo je da se doprinese većem osposobljavnju u privatnom sektoru; da se i privatni sektor na taj način podrži, a sa druge strane da se visokoškolcima omogući da se osposobe u privredi i tako postanu konkurentniji upravo u ovom sektoru, ocijenio je potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, u nedavnom intervjuu datom agenciji Mina.
Iz Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) ističu i drugu stranu stranu medalje, objašnjavajući da je jedan od razloga zašto je većina u državnoj administraciji - nedovoljna zainteresovanost privatnog sektora za sam program stručnog osposobljavanja.- Kao jedan od razloga male zainteresovanosti poslodavaca je njihova nemogućnost da visokoškolcima pruže uslove za stručno osposobljavanje u svom preduzeću zbog finansijsko-tehničkih problema, nemogućnosti da poslodavci samostalno biraju visokoškolce za svoje preduzeće, jer se uparivanje poslodavac-visokoškolac vršilo automatski putem informacionog sistema, rekao je u razgovoru za Portal Analitika Mirza Mulešković, projekt menadžer UPCG.
U toj instituciji smatraju da podatak da je većina visokoškolaca dobila mogućnost da obavi stručno osposobljavanje u državnom sektoru zasigurno nije ohrabrujuća informacija za privredu Crne Gore.
- Imajući na umu da je državna administracija i u ovom trenutku glomazna i previše skupa postavlja se pitanje da li je zaista neophodno toliko dodatnog kadra i koliko će zapravo tih visokoškolaca nakon devet mjeseci dobiti svoje prvo zaposlenje u ovim institucijama, dodaje Mulešković.
Dobro je dok se radi: Kako i zašto su birale svog poslodavaca, kroz Program stručnog osposobljavanja, kazale su za Portal Analitika Dijana Tući, zaposlena u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija i Ivana Rondović, iz kompanije „ETG group“.
Dijana je nakon završenih četvorogodišnjih studija Međunarodnih odnosa i diplomatije na Univerzitetu Donja Gorica, izabrala Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, kao, kako kaže, logičan izbor za poslodavca, „makar za odrađivanje pripravničkog staža“. Ona smatra da je Ministarstvo bilo jedina opcija koja je omogućavala da znanje stečeno tokom studija primijeni u praksi.
- Što se tiče izbora državne umjesto privatne firme, mom obrazovnom profilu je Ministarstvo vanjskih poslova najviše odgovaralo, budući da ostale opcije nisu pružale mogućnost da u većoj mjeri primijenim univerzitetsko obrazovanje koje imam, a koje je direktno povezano sa djelatnošću Ministarstva i sektora u kojem sam trenutno, što mi je bilo veoma važno, ocjenjuje Tući.
S druge strane, Ivana Rondović iz ETG grupe kaže da je birala firme iz privatnog sektora, jer je mišljenja da u takvim firmama može pak više da nauči.
- Zadovoljna sam, jer radim u svojoj struci i cilj je da postepeno uđem u posao, zato sam do sada imala radne zadatke koji ne zahtijevaju veliku odgovornost. Kolege žele da mi pomognu, ukoliko zatražim pomoć, što mi dodatno olakšava prve radne dane. Smatram da je ovaj program dobra prilika za mlade da započnu svoj radni vijek, naročito sada kada je teško naći posao, opisuje svoje prve radne dane Rondović.
Državna pomoć kao način života: Program je, osim nesumnjive potrebe mladih za radnim iskustvom, pokazao i nedostatke obrazovnog i sistema zapošljavanja. Naime, predstavnici Vlade su, prema riječima njenog potpredsjednika, uvidjeli nepostojanje programa za razvoj preduzetništva i stimulativnih mjera za mlade u biznisu na fakultetima. Stručno osposobljavanje je, kako smatra Vujica Lazović, pokazalo „da postoji veliki broj studijskih programa koje tržište neće, a opet, sa druge strane, i onih koji se najviše kritikuju, ali koji su i najviše traženi na tržištu“.
- Otvorili smo naše tržište za privatne visokoškolske ustanove, što je dobro, ali me strah da ta konkurencija nije dovela do osnovnog što je trebala - kvaliteta, već do hiperpodukcije nekih zvanja. Tako, sudeći po podacima, imaćemo menadžera u carini i špediciji, za dugi niz godina, a nedostajaće nam građevinci i elektroinženjeri, istakao je Lazović.Potpredsjednik Vlade strahuje da Program stručnog osposobljavanja „može dovesti do toga da državna pomoć postane način života za mnoge ljude” što nikako nije bio cilj.
- Mislim da se program može negativno odraziti na aktivaciju mladih da samostalno traže zaposlenje i preuzimanjem odgovornosti za izbor fakulteta, jer će za njih taj problem „riješiti država“. Takođe, Program je predvidio da se samo jednom godišnje realizuje ciklus stručnog osposobljavanja, i to od 15. januara, što znači da svi visokoškolci koji u međuvremenu diplomiraju ne mogu početi sa stručnim osposobljavanjem, već se stimulišu da čekaju na evidencijama Zavoda na sljedeći krug i da ne preduzimaju ništa da sami traže odgovarajuće zaposlenje, konstatuje Lazović.
Učiti na greškama: Iz Unije poslodavaca smatraju da je Program ipak mogao biti bolje osmišljen, prije svega da bi valjalo kreirati nove programe koje će podsticati i finansirati kreativne biznis ideje visokoškolaca.
- Jedno je sigurno: realizacija programa se odvija po planu i treba podržati program, jer je ipak ovo prva godina njegove realizacije. Takođe, treba u hodu dopunjavati uočene nedostatke i treba raditi na uzajamnom jačanju povjerenja svih aktera u njegovoj realizaciji, prvenstveno privatnog sektora kako bi sljedeće godine procenat raspoređenih visokoškolaca u privredi bio mnogo veći od ovogodišnjeg, jedan je od prijedloga Mirze Muleškovića.
Program je pokazao da je vrijeme da se mijenjaju ustaljene navike i učenja da je državna pomoć način života. To znači da je potrebno – što ranije - da se obrazovni sistem uskladi sa potrebama tržišta rada i da se promijeni politika zapošljavanja. Pitanje je da li je stručno osposobljavanje medveđa usluga i poslodavcima i zaposlenima ili dobra zamisao koju treba nadograditi i pravilno primijeniti.
Kristina ĆETKOVIĆ/Aleksandra STANKOVIĆ
