"Šteta što je sveštenik jer, da je političar, imali bi pravog vođu", stoji na poleđini knjige don Andrea Gala "Došao sam služiti", izuzetnog čovjeka i sveštenika koji, ssavim sigurno, nikada neće postati Papa. Izvan Italije, gdje ga optužuju da je komunist, da ima neobično blag stav prema homoseksualaca, jer učestvuje u Gay Prideu, postao je poznat tek kada je nakon mise, zajedno s vjernicima, otpjevao čuvenu partizansku „Bella Ciao“ (o tome je pisao i Portal Analitika).
Optuživan za promociju komunizma, pušenje marihuane i zalaganje za prava homoseksualaca, Andrea Galo je od najranije mladosti osjetio duhovni poziv salezijanca Đovanija Boska, te se sa 20 godina, 1948. godine, pridružio redu u Varaceu.
Nije prošlo ni pet godina, a Andrea se nakon završene gimnazije i filozofije u Rimu, našao na misiji u Sao Paolu, gdje je dovršio teološke studije. No, sveštenika nemirnog duha i posebno osjetljivog na nepravdu, lokalna hunta je već sljedeće godine protjerala natrag u Italiju gdje se nakon četiri godine i službeno zaredio. Sveštenički poziv dodijelio mu je poznati popravni dom za maloljetnike Garaventa gdje je s 32 godine postao kapelan.
Represivne metode popravnog doma zamijenio je pedagoškim pristupom, davši štićenicima doma slobodu i povjerenje. Međutim, ekscentrični pop je nakon tri godine, bez objašnjenja, maknut s mjesta, a 1964. godine i službeno napušta Salezijance.
„Red je postao previše institucionalizovan i sputavao je moju želju da u potpunosti živim sveštenički poziv", objasniće kasnije. Kako je ostao bez reda, đenoveski nadbiskup, kardinal Siri, dodijelio mu je inkardinaciju, odnosno uzeo ga je pod svoje okrilje i poslao na oostrvo Kapraja, gdje je postao zatvorski kapelan.
Samo dva mjeseca kasnije, prekomandovan je u župu Karmine gdje je ostao do 1970. godine. Tamo je čvrsto odlučio da se posveti radu sa svim prezrenim, a njegova župa postala je mjesto na kojem se skupljaju i stari i mladi koji pomažu siromašnim i napuštenim na ostrvu. Dok je jedne ljetne nedjelje don Galo s propovjedaonice širio božju riječ, neko je u crkvi otkrio prostor za pušenje hašiša od čega se pošten svijet oko nadbiskupa Sirija sablaznio.
Ubrzo je Galo proglašen komunistom, a u kratkom periodu optužbe su se namnožile i otežale, te je nadbiskup napokon odlučio da ga udalji i vrati u zatvor na ostrvu Kapraja. Ipak, s obzirom da je bio omiljen, ne samo među pušačima lakih droga, već i među brojnim narodom kojem je pomogao, čitavo mjesto diglo se na noge. Ali, nije pomoglo.
Kratko nakon toga, don Gala je pozvao župnik San Benedeta u Đenovi, koji je zajedno s Galom, osnovao zajednicu za pomoć siromašnima, ali i ostalim marginaliziranim skupinama. Od svjetovnih je vlasti kažnjen 2006. godine zbog građanske neposlušnosti. Naime, ratoborni don Galo u đenovskoj vijećnici je zapalio džoint promovišući legalizaciju lakih droga. Istovremeno, dok je podržavao lake droge, žestoko se zalagao za zabranu izgradnje američke vojne baze u blizu Vićence.
Osim za komunizam, pušenje droge i pacifizam, don Galo je optužen i za neobično blag, da ne kažemo simpatizirajući stav spram homoseksualaca. U više navrata je osudio stavove katoličke crkve prema homoseksualcima, a 2009. godine i sam je učestvovao na Genova Prideu, a za svoje zalaganje 2011. godine od italijanske LGBT organizacije dobio je nagradu "Čičnost godine".
Izvan Italije postao je popularan prošle godine, kada je na obilježavanju 42 godine postojanja zajednice San Benedeto al Porto u Đenovi, poslije svete mise, zajedno s vjernicima, otpjevao „Bella Ciao“.
(Lupiga.Com)
