- Mart je posebno simboličan za suverenu Crnu Goru, jer smo ja i Milo Đukanović u martu 2002. godine potpisali Beogradski sporazum, važan dokument koji je bio ulaznica za referendum. Bez tog sporazuma ne bi bilo priznanja referenduma, ni od međunarodne zajednice, ni od Srbije, ni unutar Crne Gore, naveo je on.
Vujanović je kazao da je sa Đukanovićem tokom pregovora o Beogradskom sporazumu vodio brigu o svakoj riječi i rečenici, kako bi se crnogorskim građanima obezbijedilo pravo na referendum.
- Sjećam se da me Milo pred samo jutro kada smo se dogovorili da ćemo potpisati sporazum pitao - šta misliš Filipe kako će nas dočekati u Crnoj Gori i kakav je ovo sporazum. Rekao sa mu - dočekaće nas katastrofalno, a sporazum je super. Dočekaće nas katastrofalno, jer će očekivati ono što mi nijesmo tada mogli da ostvarimo da se referendum odmah zakaže. Dočekaće nas katastrofalno, jer je emocija jaka, a ono što je iznad emocije slabo. I kada smo se vratili u Crnu Gori - dočekaše nas katastrofalno. Tada je moja Vlada pala, tada su se ispred Milovog kabineta pravili perfomansi, tada se otpočelo sa utakmicom da li smo ja i Milo izdajnici ili veleizdajnici, naveo je Vujanović.
Mi smo, istakao je on, "znali da treba savladati vrijeme, da treba imati strpljenja i da ćemo imati našu Crnu Goru kao samostalnu i vječnu državu".
On je kao drugi primjer, kada je bila potrebna državnička mudrost i strpljenje, naveo uslove Brisela za potrebnu većinu na referendumu.
- Neposredno prije referenduma Brisel je saopštio svoje uslove koji su garantovali da će referendum biti prihvaćen. Vrlo teške, zahtjevne i za nas vrlo rizične. Formula 55 - 45 naišla je na ogromni otpor. Međutim, kazali smo da prihvatamo ono što Evropa hoće. Tih deset procenata je procjena onih koji brinu o nama i garancija da će priznati referendum, rekao je Vujanović.
On je podsjetio da je u martu 2006. godine raspisao referendum, a u maju učestvovao u kampanji i lobirao za samostalnu Crnu Goru.
Vujanović je ukazao da je nakon referenduma uputio poruku pomirenja.
- Nakon referenduma rekao sam - prihvatimo rezultat bez euforije većine i bez očaja manjine. Većina ne treba svojom euforijom da povrijedi manjinu, a gubitnička manjina ne treba da bude očajna, jer je i ona dobila državu, naveo je on.
Predsjednički kandidat DPS-a je istakao da je u međunarodnoj zajedinici, pored afirmacije crnogorske nezavisnosti, uvijek promovisao potrebu evropskih i evroatlanskih integracija.
- Od decembra 2008. godine, kada smo aplicirali za kandidaturu za članstvo u EU, do juna prošle godine, kada su počeli pregovori, prešli smo brzo put. Pokazali smo da smo ozbiljan i odgovoran partner i da EU sa pravom očekuje Crnu Goru u svoje članstvo, kazao je Vujanović.
On dodaje da ne želi previše da govori o protivkandidatu Miodragu Lekiću, ali neke stvari ipak mora da spomene.
- Lekić stalno ponavlja da sam počeo kampanju falsifikujući njegovo viđenje budućnosti Crne Gore, podsjećajući da je u oktobru 2005. godine “Večernjim novostima” dao jedan programski intervju, kojim je saopštio svoje mišljenje viđenja Crne Gore i njene budućnosti. Pošto je označio da je to falsifikat, ja ću ponuditi štampanim medijima da objave taj njegov program. Da građani vide kako je on zamišljao Crnu Goru i njenu poziciju u regionu, odnosno da vide niz drugih promašenih prognoza, koje je saopštavao na štetu ukupnog ambijenta unutar Crne Gore i Srbije, saopštio je Vujanović.
On je istakao da se Lekić zalagao za model prema kome ne bi bilo referenduma.
- To bi bilo najpogubnije i za Crnu Goru i za Srbiju. Da zamrznemo odnose, da ne dozvolimo građanima da glasaju, ni za nezavisnu Crnu Goru ni za državnu zajednicu. Zato sam rekao u Baru da to nije primjereno onome ko želi da bude predsjednik Crne Gore, kazao je Vujanović.
