Marko Prentić je rođen 13. juna 1986. godine, u Podgorici, gdje je završio osnovnu i srednju muzičku školu „Vasa Pavić“. Završio je, zatim, osnovne studije na Muzičkoj akademiji na Cetinju, gdje je prošle godine specijalizirao gitaru, u klasi profesora Srđana Bulatovića. Danas predaje u muzičkoj školi u Podgorici, gdje je počeo svoj profesionalni put.
Mladi crnogorski muzičar bio je dio odabranih u prvoj sezoni takmičarske muzičke emisije Intro karaoke, na Televiziji IN. Njegovo učešće, kao i još nekoliko mladih muzičara, iznjedrio je popularni bend „No name“, prvi koji je predstavljao tada Crnu Goru i Srbiju na Eurosongu 2005. godine u Kijevu, sa pjesmom „Zauvjek moja“. Nakon 2008. godine, Marko je započeo solo karijeru. Prije par mjeseci je snimio prvi instrumental pod nazivom „Scilence“.
Za Portal Analitika otkriva da će uskoro snimiti spot za pjesmu „Hej Ana“, sa kojom je učestvovao na hercegnovskom festivalu Sunčane skale 2010. godine.
BUĐENJE
Šta Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaju dragi ljudi koji više nijesu na ovom svijetu, a činili su moje djetinjstvo srećnim.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim razne izazove i situacije koje život kroji.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Slikanje, gluma... Možda se jednog dana okušam i u filmu. :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Prilično sam lijen. Nekad mi se to obije o glavu, a nekad zna i da izađe nešto dobro iz toga. :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim ljude koji su prirodni, koji vjeruju, bore se i ulažu u sebe.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Moje životne note“, Džoš Hartnet. Mada ima još mnogo toga što planiram da uradim kako bih počeo da razmišljam o tome.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Isto kao - licem u lice. :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Piletina sa gamborima.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Supermena, bez dileme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Feliksom Baumgartenom, ali pod uslovom da doživim nešto slično onom skoku sa ivice svemira.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom koristim nedjelju za odmor, pod uslovom da ne iskrsne neka obaveza.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Hello“ Lajonela Ričija. Na svom prvom javnom nastupu sam izveo upravo ovu pjesmu.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film „Django“. Osim priče, posebno sam oduševljen muzikom, koja je tako raznovrsna, a savršeno uklopljena u svaki dio filma i bez govora mu daje pravu dimenziju.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ima dosta destinacija koje želim da posjetim. Jedna od mojih želja je sigurno put oko svijeta. Počeću od neke afričke države.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim motor. Jednom davnom vožnjom se nijesam baš proslavio...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Roditelji su ti koji uvijek prvi čuju neku bitnu vijest. Naravno, i sa prijateljima podijelim sve dobre i loše stvari.
Čemu se uvijek obradujete?
- Novom danu, novoj ideji, nagradi koju zaslužim svojim radom i trudom.
Da li za nečim žalite?
- Za sada, ništa što je vrijedno pomena. Vjerujem u odluke i put koji sam izabrao.
Bez čega ne možete?
- Ljubav i muzika su na vrhu te liste.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Možda zbog kašnjenja. Vjerovatno će se mnogi pronaći u ovoj izjavi.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Recimo, da napunim jedan od većih stadiona na svijetu, gdje bih održao solistički koncert. Preostale dvije želje ću sačuvati za ribicu, ako je nekad sretnem.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Bez sumnje to što sam specijalizirao klasičnu gitaru. To je nešto čemu sam se najviše posvetio i drago mi je da sam uspio. Bio je dug put, nimalo lak, sa puno odricanja, ali na kraju - muzika jeste moj svijet.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Najviše bih volio da budem sa pravim osobama, koje mi mnogo znače u životu. Sve ostalo ne bi bilo toliko bitno.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne razmišljam o tome. Ne bojim se smrti... Kad bude spremna za mene, čekaću je u stilu Čaka Norisa. :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nadam se da ću ostaviti mnogo djela iza sebe, pa šta god obuhvatao taj epitaf neka bude u drugom planu u odnosu na ono kako će me ljudi pamtiti.
Priredila: A. STANKOVIĆ
Foto: facebook.com
