List navodi da se za ovaj veoma značajni istorijski dokument ‘’jedno vrijeme vjerovalo da je izgubljen’’.
U holu ispred Centralne čitaonice izložen je papir pisan rukom Sime Milutinovića Sarajlije, Petrovog sekretara i Njegoševog učitelja, datiran 18. oktobra 1830, dana kada je Petar I preminuo.
- Dugo se nije znalo za testament i pretpostavljalo se da je izgubljen - kaže za „Blic“ Dušan Nikodijević, bibliotekar i voditelj Zbirke arhivalija u Odjeljenju posebnih fondova Narodne biblioteke Srbije.
Pretpostavlja se da je originalni primjerak sa sobom ponio Sima Milutinović, koji je 1831. napustio Crnu Goru, „jedva izvukavši živu glavu“, kako je pisao Vuk Karadžić. Testament je prvi put objavljen u listu „Podunavka“ 1845, vjeruje se zaslugom samog Milutinovića, a 1850. on je uvršten i u istoriju Crne Gore Milorada Medakovića, prvog Njegoševog ađutanta i kasnije sekretara kneza Danila (Njegoševog nasljednika), konstatuje beogradski dnevnik.
- Biblioteka je kupila testament od izvjesnog Stevana Radovanovića avgusta 1959. godine. Pretpostavlja se da je on potomak Medakovića i da je dokument bio u njegovoj zaostavštini - kaže Nikodijević.
Direktor Muzeja na Cetinju Risto Dragićević (ujak Danila Kiša) je 1949. u časopisu „Istorijski zapisi“ pisao o tom testamentu kao o izgubljenom dokumentu. Desetak godina kasnije našao se u posjedu Narodne biblioteke, koja ga je kupila po cijeni od tadašnjih 30.000 dinara (kada su knjige u prosjeku kupovane za 500-1.000 dinara).
Ono što je najznačajnije u ovom testamentu jeste da je za nasljednika određen Petrov sinovac Rade Tomov Petrović, poznatiji kao vladika Petar II Petrović Njegoš (1813-1851), i da je naređeno dalje održavanje savezništva s Rusijom.
- Bila su to nemirna vremena plemenske anarhije i borba za presto bila je velika - kaže Nikodijević.
Evo na koji je način Sveti Petar Cetinjski testamentom imenovao Petra II Petrovića Njegoša za svog nasljednika:
„Na moje mjesto nasljednikom upraviteljem i čuvateljem od svega mojega i Cerkovnoga činim i ostavljam sinovca mojega Rada Tomova Petrovića i kojega se nadam da će biti čojek od posla i od razuma, koliko je preblagi Otac Nebesnij blagovolio podariti, i kojega Bogu i Caru našemu i svemu Narodu Cernogorskome i Berdskomu za vijeka preporučavam svijem serdcem i svom dušom“.
Izvod iz testamenta Sv. Petra Cetinjskog
„Ako bi se ko našao u narodu našemu da ne prijmi ove moje potonje riječi i preporuke za istinite, ili ako ne bi sve tako poslušao kako sva knjiga izgovara, nego bi kakvu smutnju i razdor među narodom usudio se činiti slovom ili djelom, toga svakojega, ko bi gođ on bio, mirskij ili duhovnij, ja na samertnij čas moj vječnome prokletstvu i anatemi predajem, kako njega tako i njegov rod i porod, da mu se i trag i dom iskopa i utre!
Isto tako da Bog da i onome, koi bi vas od vjernosti k blagočestivoj i Hristoljubivoj Rusii otlučiti poiskao i svakojemu ako bi se koi iz vas Cernogoracah i Berđanah našao da pomisli otstupiti od pokroviteljstva i nada na jednorodnu i jedinovjernu nama Rusiju, da Bog dajakij te od njega živoga meso odpadalo i svako dobro vremenito i vječno otstupilo!“
