U Italiji su prošle nedjelje i ponedjeljka održani parlamentarni izbori na kojima je birano 630 poslanika i 315 senatora za dvodomni italijanski parlament.
U izbornoj trci učestvovale su stranke i koalicije četiri kandidata. Mediji su primijetili da su sva četvorica starija od 60 godina, dajući im ne baš pohvalne etikete: Bepe Grilo - „komičar“; Silvio Berluskoni - „milijarder sa prvostepenom presudom za utaju poreza“; Pjer Luiđi Berzani - „ljevičarski politički apartčik koji se ne razumije u ekonomiju“; Mario Monti - „dosadašnji premijer, konzervativni profesor ekonomije koji se ne razumije u politiku“.
Neplanirani politički ćorsokak: Rezultati parlamentarnih izbora pokazali su sposobnost italijanskog biračkog tijela da iznenadi sve: i prognoze, i predizborne i izlazne ankete i indekse svjetskih berzi...
U izborima za donji dom parlamenta, Koalicija ljevice Pjer Luiđi Bersanija osvojila je 29,55 odsto glasova, samo 0,37 odsto više od koalicije desnice Silvija Berluskonija (29,18 odsto glasova). Montijev Građanski izbor osvojio je 10,56 odsto glasova, a Pokret pet zvjezdica poznatog komičara i satiriste Bepe Grila, nevjerovatnih 25,55 odsto glasova.
Niko, baš niko, nije predviđao ovakav ishod izbora. Ni predizborne, pa čak ni izlazne ankete nisu detektovale ovakvu promjenu biračke volje u Italijana.
Ankete su Bersanijevoj koaliciji davale oko 35 odsto, Berluskonijevoj koaliciji desnog centra 28, Montijevoj 15 odsto podrške, a Grilovom Pokretu pet zvjezdica maksimum 18 odsto.
Najbitnije u čemu su osujećena predviđanja jeste mogućnost da Bersani bude u poziciji da formira stabilnu vladu, možda upravo sa bivšim tehnokratskim premijerom Mariom Montijem, kome se odaje priznanje da je tokom protekle godine uspio da spriječi dužničku krizu u zemlji. Uoči samih izbora, sa takvom političkom perspektivom, italijanske akcije su rasle, a oči iz Brisela budno pratile dešavanja, u zemlji čija je stabilnost od velikog značaja za budućnost eura.
Jer, od 17 zemalja koje koriste euro, Italija ima drugi po veličini dug u odnosu na godišnji BDP - samo Grčka ima proporcionalno veći dug!
Međutim, Italija je nakon izbora, po mnogim analitičarima dospjela u ćorsokak, jer je za formiranje stabilne vlade potrebna većina u oba doma. Zbog specifičnog sistema glasanja za gornji dom, Senat, u kojem se mjesta dodjeljuju na osnovu broja glasova osvojenih u 20 italijanskih regiona, većinu ima Berluskonijeva koalicija.
Sada su u opciji sve varijante, pa čak i mogućnost novih izbora za nekoliko mjeseci.
„Ispipavanje“ protivnika: Prvo postizborno zasjedanje novog italijanskog parlamenta trebalo bi da se održi 15. marta, a javnost u Italiji, već pripremljena u prošlosti na sve, pa i „nemoguće“ koalicije, iščekuje što će se dalje desiti, dok izborni i politički protivnici „ispipavaju“ jedni druge javnim izjavama. Berluskoni je već "pružio ruku" Bersaniju za stvaranje "velike koalicije", rekavši da Italija ne može da ostane bez vlade i da "sve stranke moraju nešto da žrtvuju za opšte dobro". On je kazao da svi treba da razmisle šta dalje, kako bi se izbjegli novi izbori. Bivši premijer isključio je mogućnost ulaska u koaliciju sa Montijevim centrističkim blokom, uz opasku da je loš rezultat premijera posljedica opštenarodnog nezadovoljstva zbog mjera štednje.
Bersani je situaciju opisao kao "osjetljivu", i „krajnje delikatnu“, ali i poručio da će se njegova koalicija ponašati odgovorno i "u interesu Italije". Grilo, sa svoje strane, odbija za sada svaku mogućnost da će pružiti „sidro“ Bersaniju da njegov nestabilni brod uđe u mirnu političku luku.
„Šef ljevice Pjerluiđi Bersani politički nas uznemirava. Danima daje Pokretu nepristojne ponude umjesto da digne ruke od toga, kao što bi uradio bilo ko na njegovom mjestu", napisao je Grilo na svom poznatom blogu, koji je imao velike zasluge za ovakav izborni rezultat.
Jedno je sigurno - očigledni rascjep između ljevice i desnice u trećoj privredi po veličini u eurozoni izaziva neskrivenu zabrinutost u drugim zemljama članicama EU.
Veliki nalet Bepe Grila: Za jedinog pravog pobjednika ovih italijanskih parlamentarnih izbora smatra se Bepe Grilo.
Ovaj 64-godišnji komičar iz Đenove, napravio je u Italiji pravi politički „cunami“ sa njegovim Pokretom pet zvjezdica koji je osnovao u oktobru 2009. godine na osnovama pokreta „Amici di Beppe Grillo“ (Prijatelji Bepea Grila) osnovanog 2005, sa kojim se predstavio na nekim građanskim listama tokom izbora 2008 godine.
Pet zvjezdica odnose se na pet tema koje su u njihovoj žiži interesovanja: voda za javnu upotrebu, održiva mobilnost, razvoj, povezanost i ambijent.
Grilo se zalaže za minimalnu platu od 1.000 eura, referendum o izlasku Italije iz eurozone, oproštaj dugova državnog budžeta. Na predizbornim skupovima koje je održao po trgovima cijele zemlje uglavnom je vrijeđao diskreditovanu političku elitu.
"Mi smo započeli rat generacija. Svi oni su gubitnici zato što se nalaze na vlasti 25 ili 30 godina i doveli su ovu zemlju do katastrofe", poručio je Grilo u audio izjavi na svom sajtu beppegrillo.it.
Grilo je najavio da će njegov pokret „glasati za zakone koji održavaju njegov program, bez obzira na to ko ih predlaže", zalažući se za ekološku politiku, ukidanje privilegija poslanicima, obezbjeđenje egzistencijalnog minimuma za nezaposlene, drastično smanjenje plata top menadžera. Zalaže se i za pravo sveštenika da imaju djecu “kako ne bi dirali tuđu” itd..
Karijera ovog Đenovljanina, koji se u međuvremenu pretvorio u oštrog satiričara i kritičara vlasti, započela je 1977. godine. Otkrio ga je čuveni italijanski voditelj Pipo Baudo u jednom milanskom kabareu gdje je ovaj nastupao i doveo ga na RAI, italijansku državnu televiziju, na kojoj je Grilo učestvovao u brojnim spektaklima krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošog vijeka.
U jednoj epizodi sedmog serijala poznatog spektakla „Fantastico“, 1986. godine, ispričao je već čuveni vic na račun Betina Kraksija, i njegove Socijalističke partije, poznate po korupcionačkim aferama, koja je komičara koštala više godina „embarga“ na pojavljivanje na RAI. Po Grilovoj, dakle, priči, jedan od funkcionera u Kraksijevoj partiji je tokom svoje posjete Kini, nazvao partijskog šefa i pitao ga jesu li svi Kinezi socijalisti, („a ima ih cijela milijarda“). Kada mu je Kraksi odgovorio da jesu svi socijalisti, ovaj se začudio i pitao: “Pa od koga onda kradu?“
Grilo se u međuvremenu posvetio filmskoj karijeri i 1982. godine osvojio i glumačku nagradu Donatelov David za ulogu u filmu Luiđija Komečinija „Traži se Isus“.
Devedesetih godina prošlog vijeka počinje njegov društveni i politički angažman na polju zaštite sredine. Na RAI se vratio 1993. sa “Beppe Grillo show”.
Pravi preokret nastaje u januaru 2005. kada je napravio svoj blog beppegrillo.it, koji je realizovao sa Đanrobertom Kazaleđom, stručnjakom za moderne tehnologije i moderna sredstva komunikacije, kojeg mnogi smatraju „guruom“ Grilovog političkog pokreta. Komičar je napravio i istoimeni spektakl Beppegrillo.it. Te godine „Time“ ga je uvrstio na svoju listu evropskih heroja, a 14. decembra iste godine primio je nagradu WWW poznatog lista za ekomoniju i finansije „Sole24ore“ za najbolji italijanski sajt u kategoriji „vijesti i informacije“.
Blog je postao vremenom Grilovo omiljeno mjesto za politički aktivizam, a 2008. Observer je ovaj blog stavio na deveto mjesto među 50 najuticajnijih na svijetu. Na njemu je pokrenuta kampanja za povlačenje italijanskih trupa iz Iraka, a 2009, zahvaljujući takođe Kazaleđu, formiran je Pokret pet zvjezdica.
Uoči izbora, na završnom skupu u Rimu, ispred Bazilike Svetog Jovana, Grilo je okupio više od 100 hiljada oduševljenih pristalica. Tom prilikom je kazao da će „otvoriti parlament kao konzervu tunjevine” kada, nakon parlamentarnih izbora, pošalje u Senat i Donji dom armiju svojih aktivista.
Pred pristalicama koji su držali transparent na kome je pisalo: “Želimo da izađemo iz mraka”, Grilo je, ukazujući na razmaženu italijansku “političku kastu”, uzviknuo: “Gotovo je! Predajte se! Opkoljeni ste!”.
Bila je to kulminacija njegove maratonske predizborne turneje, tokom koje je na trgovima širom zemlje okupljao mase ljudi, a rejting njegove partije porastao za oko 20 odsto.
Već tada je izazvao paniku među analitičarima, koji su predviđali da će lider Demokratske stranke lijevog centra Pjer Luiđi Berzani lako formirati koaliciju sa odlazećim predsjednikom tehnokratske vlade Mariom Montijem.
U svakom slučaju, interesantno je da sam Grilo neće moći da uđe u parlament, jer je 1980. godine osuđen za ubistvo iz nehata nakon što je izazvao sudar u kome je bilo nekoliko žrtava. Njegovi neiskusni kandidati za parlament, međutim, polako izlaze iz sjenke
Uskrsnuće Berluskonija: Ali, iznenađenje je priredio i već „otpisani“ lider partije Naroda slobode (Popolo della liberta) Silvio Berluskoni, koji je
na ovim izborima „vaskrsao“, zahvaljujući uspješnim medijskim nastupima. Iako opterećen prvostepenom presudom zbog utaje poreza i optužbama za plaćanje seksualnih usluga maloljetnice, kao i zloupotrebu položaja, bivši premijer je gotovo potpuno uspio da nadoknati zaostatak za Bersanijem.Inače, Berluskoni (76) je podnio ostavku na premijersko mjesto u novembru 2011, suočen sa optužbama za lošu ekonomsku politiku dok je eurozona pokušavala da zauzda italijansku dužničku krizu. Italijani su poslije toga više od godinu dana imali tehnoraktsku vladu na čelu sa Marijom Montijem. Međutim, njegovi pokušaji da smanji potrošnju izazvali su opšte nezadovoljstvo javnosti, čemu se pripisuje loš izborni rezultat liste čiji je on nosilac.
Kada je napustio premijersku fotelju, novembra 2011, činilo se da je Silvio Berluskoni otišao u političku istoriju. Ali, u Berluskonijevom rodnom Milanu se još prije mjesec dana "šuškalo" da će bivši premijer "dobro da prođe", uprkos, ili upravo zahvaljujući tome što je javno pohvalio Benita Musolinija. Berluskoni, po struci pravnik, ima burnu poslovnu i političku prošlost.
Nekada se bavio građevinskim preduzetništom, a osamdesetih godina prošlog vijeka se posvetio televizijskoj produkciji.
"Osvojio" je Italiju kada je stupio na političku scenu devedesetih godina, u vrijeme kada je već bio vlasnik fudbalskog kluba Milan, kao i mreže popularnih i komercijalnih TV kanala. Njegova kompanija "Fininvest" imala je udio u najvećoj italijanskoj izdavačkoj kući "Arnoldo Mondadori", među čijim izdanjima je i "Panorama", jedan od najpopularnijih časopisa u Italiji.Zahvaljujući i vezama sa Socijalističkom partijom i njenim vođom Betinom Kraksijem, postao je jedan od najbogatijih i najuticajnijih ljudi u Italiji.
Ova više nego kontroverzna ličnost, jedan je od premijera sa najdužim stažom u Italiji poslije Drugog svjetskog rata, periodu kada je Italija mijenjala vlade skoro pa svake godine. Treći je po dužini mandata od osnivanja Italije, poslije Benita Musolinija i Đovanija Đolitija.
Tri puta je bio premijer, u periodima 1994-1995, 2001-2006. i 2008-2011. godine. Osnivač je partije "Naprijed Italija" (Forza Italia) sa kojom je u martu 1994. dobio izbore. Ova partija i stranka Nacionalna alijansa ujedinile su se 2009. u partiju "Narod slobode", na čijem je čelu sam Berluskoni.
Treći čovjek u Italiji po bogatstvu, koje je prema Forbsovoj listi, 2010. godine iznosilo devet milijardi dolara, vlasnik je raskošnih vila u Sardiniji i širom svijeta.
Bio je u centru niza seksualnih i korupcionaških skandala, poput onog sa atraktivnom kandidatkinjom za evropski parlament, ili afere "Rubi", o njegovoj navodnoj vezi sa maloljetnom igračicom. Više puta je bio pred sudom, po optužbama za korupciju, a mnoge od njih su odbačene. Berluskonijev mandat obilježili su i brojni diplomatski gafovi, uključujući poređenje njemačkog predstavnika u Evropskom parlamentu sa nacistom, nazivanje predsjednika SAD Baraka Obame "preplanulim" i flertovanje sa ženama predsjednicama drugih država.
Novi izbori – najgori scenario: Politička neizvjesnost u Italji utiče na nestabilnost finansijskih tršišta širom svijeta, a sasvim sigurno podstiče Italijane na još veće nezadovoljstvo. Na međunarodnom planu, posebno je izražena osjetljivost prema reakcijama iz Njemačke. Naime, po pisanju medija, mnogi u Italiji smatraju da je za mjere štednje i povećanje poreza odgovorna njemačka kancelarka Angela Merkel, što je uvjerenje koje je podstrekivao i Berluskoni, tvrdnjama da je Merkel diktirala reforme Mariju Montiju. Berluskoni je prebacivao Njemcima da vode sebičnu politiku kod spasavanja eura i zahtijevao jeftine kredite od Evropske centralne banke.
Njemci su i prvi reagovali na rezultate italijanskih izbora: stav Berlina je da Italija mora da nastavi reformski put odlazećeg premijera tehnokrate Marija Montija.
Predsjednik Italije Đorđo Napolitano otkazao je prije dva dana, tokom svoje posjete Njemačkoj, susret sa opozicionarom Perom Štajnbrikom jer je ovaj izjavio da su na izborima u Italiji pobijedila "dva klovna", aludirajući na Berluskonija i Grila.
Nekadašnji ministar vanjskih poslova Italije Franko Fratini kazao je prekjuče da bi najgori scenario za Italiju bio ponovno održavanje izbora za nekoliko mjeseci. On je iznio stav da je jedna od mogućnosti za izlazak iz političke krize formiranje velike koalicije, „koju bi činile partije Bersanija - koji je tijesno pobijedio u donjem domu, i Berluskonija - koji je na isti način dobio u Senatu“.
Da li će se to i desiti – pokazaće naredni dani.
Pripremila: Gordana BOROVIĆ
