- U aktuelne rasprave u Crnoj Gori, direktno se, zahvaljujući internetu, iz sela Šimanovaca u Sremu, uključio i Mirko Đorđević, samozvani sociolog religije, inače penzionisani profesor književnosti koji sa sociologijom religije nema nikakve veze, kaže Džomić.
Nisam primijetio da je Đorđeviću bilo ko zamjerio što se godinama iz Šimanovaca miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. A prilike u Crnoj Gori, mora mu se priznati, poznaje ”ekspertski”, jer je, kako je priznao, ”samo jednom u životu bio u Crnoj Gori”, tvrdi Džomić.
Nemam ništa protiv javne debate o određenim pitanjima, ali smatram da uključivanje samozvanog sociologa religije, inače negdašnjeg staljiniste, Mirka Đorđevića predstavlja svojevrsno ponižavanje intelektualne javnosti u Crnoj Gori.
Prema njegovim riječima, Đorđeviću ne smetaju ni obraz ni znanje kada priča šta mu god padne na pamet i kada sve to zavija u tobožnje ”evropske” oblande, ali samo pod uslovom da je protiv Mitropolije i Srpske crkve. Prilikom posljednjeg ”obraćanja naciji”, Đorđević je izrazio čuđenje što je ”Džomić od onih koji bi htjeli da u Crnoj Gori postoji samo jedna Pravoslavna crkva” i to je ocijenio kao kontradiktorno evropskoj praksi i naveo primjer Ukrajine u kojoj vjerovatno nikad nije bio, ali je ”evidentirao osam pravoslavnih crkava”. Međutim, nije ih nabrojao!
Bilo bi mnogo od Đorđevića da je napao Mila Đukanovića i program DPS-a u dijelu koji se tiče zalaganja ove partije za postojanje jedne Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Mjera Đorđevićeve ”principijelnosti” je evidentna: neevropski je kad to, na osnovu kanonskog predanja, kaže pravoslavni sveštenik, a evropski je kad to kaže vladajuća partija. Pri čemu, da ne bude zabune, Pravoslavna crkva o kojoj govorim i u kojoj služim nije ista sa onom za koju se zalaže DPS.
Pravo je svakoga da odredi, na osnovu svoje slobode, sa kim će i kako da komunicira. Zar bih morao da šipčim do Šimanovaca, pa da pitam Mirka Đorđevića za dozvolu i savjet?, zaključio je Džomić.
