Za nepunih pet godina sindikalnog pluralizma u Crnoj Gori, od oktobra 2008. godine kada je osnovana Unija slobodnih sindikata Crne Gore, društvo je dobilo - umjesto očekivane sinergije u odbrani i zaštiti prava zaposlenih – dvije konkurentne ali i suprotstavljene sindikalne organizacije. Njihovi odnosi su takvi, da ih najbolje opisuju riječi generalnog sekretara USS Srđe Kekovića, koji je u izjavi za Portal Analitika kazao da “saradnju ove dvije organizacije ne vidi mogućom - u ovoj generaciji sindikalnih prvaka”.
Što je dovelo do toga da se rukovodstva dvije sindikalne organizacije, ne samo na najvišim, već i na nižim nivoima upravljanja, gledaju sa tolikim podozrenjem pa i otvorenim neprijateljstvom? Sujeta, nepovjerenje, odnos prema vlastima? U moru međusobnih optužbi teško je doći do pravog zaključka. Činjenica je jedno – prava radnika i njihova zaštita pali su u drugi plan do te mjere, da je teško shvatiti i koje su to suštinske razlike koje dvije sindikalne organizacije razdvajaju po pitanju koncepcije i vođenja sindikalne borbe.
Posljednji u nizu “simptoma” koji ukazuju koliko su odnosi oboljeli, jeste najava podgoričkog Sindikata prosvjete, granskog sindikata Unije slobodnih sindikata (USS), da će podnijeti krivičnu prijavu protiv više opštinskih članova SSCG zbog, kako tvrde - mobinga, zastrašivanja i obmanjivanja prosvjetnih radnika, kako bi istupili iz te radničke organizacije i pridružili se “suparničkom” Savezu sindikata Crne Gore!
Istorijat nesuglasica dug koliko i pluralizam: Istorijat nesuglasica dug je koliko i istorija sindikalnog pluralizma. SSCG nije, primjera radi, podržao USS kad je 2008. trebalo da bude donesen neoliberalni zakon o radu koji je uveo da ugovor o radu na određeno i radu na neodređeno zavisi od volje poslodavca. Podrška od strane SSCG izostala je i kod serije protesta 2011. godine, čiji je koorganizator bio MANS.
Sindikalci nijesu mogli da se dogovore čak ni oko ideje zajedničkih prvomajskih protestnih šetnji koje je inicirala USS.
Sastanak čelnih ljudi SSCG i USS sa premijerom i ministrima, početkom januara ove godine, na kojem je trebalo da se razgovara o mjerama tada pripremanog “kriznog poreza”, samo je produbio jaz i to u povodu koji ih je morao primorati da barem privremeno zakopaju “ratne sjekire” i pokažu minimum volje za saradnjom.
Po izjavama sindikanlih čelnika nakon razgovora u Vladi, sticao se utisak kao da su bili na različitim sastancima, što je tada na konferenciji za medije kazao potpredsjednik USS Zvonko Pavićević. Isti utisak ponovio je za Portal Analitika i Srđa Keković.
Nakon razgovora sa Đukanovićem, USS je organizovala proteste, ali je po ko zna koji put ostao bez podrške svojih kolega iz druge centrale.
Zoran Masoničić, generalni sekretar SSCG optužio je USSCG da su imali uaprijed smišljen radikalni potez i da im se „nije svidjela ideja da se do kompromisa dođe socijalnim dijalogom“, ocjenjujući da su protesti imali “prizvuk medijske promocije i sticanja političkih poena”.
“Protesti jesu legitiman vid sindikalne borbe, ali samo ukoliko nijesu iscrpljeni svi mehanizmi socijalnog dijaloga”, kazao je Masoničić za Portal Analitika.
Različito i tumačenje uzroka nesuglasica: Naravno, i tumačenja uzroka nesuglasica su različita.
Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, smatra da je osnovni problem nemogućnost komunikacije sa drugom stranom, optužujući SSCG za birokratizaciju. Uostalom, kako se da zaključiti, birokratizacija je bila i osnovni motiv osnivanja druge sindikalne organizacije. “Neki ljudi su na čelnim funkcijama u SSCG i po 19 godina. Svim organima SSCG istakao je mandat još u novembru 2006. godine. Međutim, organizovanje kongresa sindikata je izbjegavano. U martu 2007, kongres je odložen do daljnjega. Pravili su razne mahinacije ko može a ko ne može da učestvuje na sindikalnom Kongresu, brisane su sindikalne organizacije koje su oponirale tadašnjem rukovodstvu. Kako nazvati to stanje osim krajnje izbirokratizovanim”, kazao je Keković za Portal Analitika.
Keković dodaje da je nekada vjerovao u sindikalno jedinstvo, ali da je tada shvatio da je nužno stvaranje novog sindikata.
Na drugoj strani, Masoničić odbija optužbe i uvjerava da će “vrijeme pokazati ko je bio na pravoj strani”, optužujući vođe USS za višak ličnih ambicija kojima je sindikalizam “samo usputna staza za njihovo ostvarivanje”.
“Opstaće samo oni koji se istinski bore za prava radnika”, kazao je Masoničić za Portal Analitika i ponovio da su iz SSCG “uvijek bili više za socijalni dijalog nego za unaprijed isplanirane radikalne poteze”. “Vrijeme će pokazati da će na sindikalnoj sceni opstati samo organizacije koje se istinski bore za prava i poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja zaposlenih. Oni kojima je sindikalizam samo usputna staza za ostvarivanje ambicija njihovih lidera na nekim drugim poljima, nestaće sa sindikalne scene”, uvjeren je prvi čovjek SSCG.
Različite sindikalne vrijednosti: Iz USS, pak, poručuju da kolege iz SSCG treba da se naviknu da više nemaju monopolsku poziciju i da ih “prođe ljubomora i strah da će dobiti negativne poene na određenim adresama”, aludirajući na njihovu navodnu preveliku bliskost sa vlastima.
Starija sindikalna organizacija poručuje da “teži socijalnom dijalogu, a ne radikalnim potezima”, te da „oni koji stvarno ne zastupaju sindikalne vrijednosti već teže populističkoj medijskoj promociji i skupljanju političkih poena, ne mogu dugo da se skrivaju“.
S
rđa Keković, pak, govori i o razlićitim sindikalnim vrijednostima koje dijele dvije sindikalne organizacije, te da ostavlja javnosti da ocjeni ko je na pravim sindikalnim pozicijama.Crna Gora je posljednja zemlja u regionu u kojoj je počeo da zaživljava sindikalni pluralizam. Ono što se dešava na sindikalnoj sceni u našoj zemlji već je mahom viđeno u ostalim zemljama.
No, suština pluralizma, makar u teoriji, jeste u tome da dodatno motiviše sindikalne centrale kada je u pitanju zaštita interesa svojih članova.
Evropska iskustva uče da je trend uspostavljanja akcione saradnje između sindikata - neminovnost.
Radi potpune sindikalne slike u Crnoj gori, valja napomenuti da je u junu 2011. osnovan i Udruženi sindikat državnih institucija (USDI). U pomenuto sukobu dvije sindikalne organizacije, preferijaju ostati po strani. “Ne želimo da se miješamo u sukob između SSCG i USS”, kazano je Portalu Analitika iz ISDI-ja na molbu da prokomentarišu aktuelnu sindikalnu situaciju.
Slaganje oko (ne)mogućnosti saradnje: Iako tu saradnju smatra malo vjerovatnom “u ovoj generaciji sindikalnih prvaka”, Keković smatra da je dobro što postoji sindikalni pluralizam u Crnoj Gori.
“Ali, trebaće dosta vremena da prevaziđemo ove ‘dječije bolesti’ koje su odavno prošli sindikati u zemljama zapadne demokratije. Kod nas je na snazi vulgarni kapitalizam, i u tim uslovima teško da se svijest sindikata razvija tako brzo”, kazao je Keković.
A što na to kažu crnogorske sindikalne vođe? Na riječima, svjesni su neophodnosti saradnje u uslovima sindikalnog pluralizma. Ali, tu saradnju, očigledno, ostavljaju budućim pokoljenjima ili, barem, sopstvenim nasljednicima.
Keković ne spori da sindikalne centrale treba da sarađuju i da je zajedničko djelovanje uvijek bolje nego kad jedna sindikalna centrala djeluje sama.
“Sinergija je uvijek bolja i daje dobre rezultate. U evropskim zemljama sindikalni pluralizam postoji ali, kada je u pitanju neka sindikalna akcija, djeluju zajedno”, kaže Keković, ponavljajući za Portal Analitika da ne očekuje da će se to kod nas brzo desiti, ”barem ne u ovoj generaciji sindikalaca”.
Zoran Masoničić takođe ističe „da je prirodno da sindikati imaju određeni vid saradnje“.
“SSCG je radnička asocijacija koja u prvi plan stavlja socijalni dijalog i smatramo da je on najdjelotvorniji vid sindikalne borbe, što se do sada i pokazalo. Možda naše aktivnosti nijesu atraktivne i popularne sa medijske tačke gledišta, ali ne zaboravite - sindikalizam je trka na duge staze”, kazao je Masoničić za Portal Analitika.
Ipak, kada su u pitanju suštinski vidovi sindikalne borbe, kako je naveo, razlike između SSCG i Unije su “više nego evidentne”. Očigledno, i nepremostive. Treba li, na kraju, naglašavati ko od ovakve situacije ima najviše štete, a ko koristi?
Balša KNEŽEVIĆ
