U Crnoj Gori je lani proizvedeno 17, 4 miliona eura litara flaširanih prirodnih i mineralnih voda, dok je istovremeno uvoz iznosio čak 33,32 miliona litara vode, od čega je 95 odsto uvoz iz Srbije. U Crnoj Gori se flaširanjem prirodnih i mineralnih voda bavi šest fabrika ukupnog kapaciteta oko 350 miliona litara godišnje, čime se u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta i ostvariti značajan izvoz.
Oluićeva ističe da su poslodavci u više navrata pozivali na usvajanje aktivnih mjera politike kojima bi se privrednici značajnije stimulisali da svoje proizvodne programe baziraju na izvoznoj orjentaciji, “što podrazumijeva ne samo ocjenu zakonskih stimulansa u funkciji izvoza, već i potrebu da se dodatno pruži pomoć izvozno orjentisanoj privredi”.
-To se odnosi kako na sektor flaširanja prirodne i mineralne vode, tako i na sektore vinarstva, proizvodnje mesa, mlijeka, voća, povrća alkoholnih pića, plasteničke i autohtone proizvodnje, ljekovitog bilja, morskog ribarstva, maslinarstva, pčelarstva i mlinsko-pekarskih proizvoda, a posebno integralnih žita i organske proizvodnje- kazala je Oluić, napominjući da se ne smiju zabraniti slobodna trgovina i ulazak roba na tržište Crne Gore, “ali ni dozvoliti kontrola tj. bilo kakav uticaj na slobodno formiranje cijena”.
-Umjesto toga, konkurentnost privrednika, u ovom slučaju proizvođača vode, treba graditi na osnovama supstitucije uvoznih proizvoda domaćim, odnosno podsticajima usmjerenim većoj proizvodnji njihovih proizvoda, a zatim i brendiranju tih proizvoda. Jasno je da navedeno predstavlja proces koji traje i nije jeftin. Zato od države očekujemo podsticajne mjere za ovu kategoriju privrednih subjekata, u smislu eliminisanja postojećih biznis barijera u vidu poreza, taksi i naknada, uz stvaranje poslovnog ambijenta koji je povoljan za njihov rad. U takvim uslovima, dugoročno gledano, može se očekivati da se proizvodnja flaširane vode domaćih proizvođača poveća što će, uz proces brendiranja uticati na smanjenje cijene, a potom i povećanje konkurentnosti proizvoda, odnosno njegovu bolju tržišnu pozicioniranost u odnosu na isti proizvod iz uvoza- navela je Oluićeva.
Podsjetila je da se u otvorenoj tržišnoj ekonomiji, poput crnogorske, poštuju pravila slobodne konkurencije i ravnopravne tržišne utakmice zasnovane na ponudi i tražnji, kao i postojanju ravnoteže između kvaliteta i cijene.
“Međutim, ono što je zabranjeno i protiv čega se treba boriti su fiksiranje cijena, postojanje monopola ili dominantne tržišne pozicije. Pitanje eventualnog postojanja uvoznih lobija ne predstavlja ekskluzivu Crne Gore, već se radi o nečemu što je prisutno u cijelom svijetu. Protiv toga se treba boriti adekvatnom zakonskom regulativom i efikasnim radom nadležnih organa koji će ovakve anomalije sankcionisati i uvesti u redovne tokove. S druge strane, UPCG vjeruje da treba slijediti primjer država koje izvozno orjentisanim preduzećima daju određene subvencije kako bi njihov proizvod na drugim tržištima i cjenovno bio konkurentan- zaključila je Oluić.
