Šlagvort što mi ga je juče ponudio “Dan” nijesam mogao, a, priznajem, ni želio da preskočim. Pritom, ta prozivka Antene M, mene i tek pristiglog direktora radija Miška Strugara, sama po sebi nije mi zasmetala. Ako sebi dajem pravo da pišem i govorim o drugima, red je da otrpim kad ja postanem predmet tuđe zanimacije. Postoji, međutim, dramatična razlika u načinu na koji se bavimo jedni drugima! Savršeno sam siguran da je uočljiva i na najnižim nivoima ljudske inteligencije, ali ću je, vodeći računa o dijelu publike dva koncerna, barem natuknuti: mene je nemoguće demantovati, njih nije moguće argumentovati!
Šta je, konkretno, posrijedi? „Dan“ je juče objavio, u antrfileu na 4. strani, da je četvoro pripravnika lani zaposleno u Anteni M. Što je živa istina. Mada, ne znam zašto je to vijest? Mrzjelo me da provjeravam, ali sam prilično siguran da u radiju imamo i više od četvoro pripravnika! Na sugestiju poznanika bacio sam oko na narečeni antrfile. (Dalje, vjerujte mi na riječ, nijesam ni slova pogledao.) A onda pozvao telefonom kolegu iz „Dana“, sa kojim, uzgred budi rečeno, imam vrlo korektne odnose, ljudske i kolegijalne. Pitao sam ga koliko on ima pripravnika? Odgovorio je – „gomilu“!!!
Da nijesam ovdašnji, pitao bih se – zašto neko vidi četiri pripravnika u oku Antene M, a ne vidi gomilu u oku svom?! Ili, zašto žmuri na još veću gomilu pripravnika u redakciji konkurentskog (a partnerskog ?!) dnevnog lista? Ali me, kao lokalca, takve stvari odavno ne iznenađuju. Debele dvije decenije šokira me jedino kad čujem ili pročitam nešto istinito, a da nije na Anteni M! I još dva-tri glasila izuzetka.
Šta vas briga za, da ih citiram, mali, siromašni radio koji niko ne sluša?! Stvarno, količina pažnje koju pridaju Anteni M, obrnuto je proporcionalna predstavi koju o nama šire pred stranim ambasadorima, evropskim emisarima, reporterima bez granica i sličnim subjektima ograničenim na njihove informacije! Sjetite se kako su, nakon svake podjele novca iz Fonda igara na sreću, u naslov pretakali zadnju paru koju je dobila Antena M. U senzacionalizam su pretvarali javnu informaciju sa sajta Vlade CG! Ali, o novcu, desetine puta većem, što su ga iste „Vesti“ dobijale na tzv. užem kabinetu Vlade, nema tragova ni na sajtu, ni na stranicama srećnog dobitnika! Na ovom radiju, pak, na početku svake emisije koju radimo uz podršku nekog državnog organa, to objavimo uz najavnu špicu.
Sreća što je posao kojim se bavimo javan! Drage kolege strašno griješe kad zanemaruju tu, krucijalnu činjenicu, da u uslovima pune transparentnosti ne radi maksima o stotinu puta ponovljena laži koja postaje istina. U takvim okolnostima važi sasvim drugačije naravoučenije: stoput ponovljena glupost postaje –predmet sprdnje!
Da se vratim parama! Šta ima sporno u saradnji Antene M sa svojom državom, na projektima korisnim za društvo? Uz poštovanje procedure i javnost rada! Jeste li srećni što ćemo ovoga proljeća umjesto serijala, raditi samo nekoliko emisija o borbi protiv narkomanije, jer ste isprepadali komisiju svojim pisanjem? Da li je problem što nas nije osnovao KOS? Ili, što nas ne finansiraju kompanije iz susjedstva, sipajući stotine hiljada eura za, kao fol, reklamiranje u glasilima koncerna druge familije? Što nemamo ambicija da upravljamo strankama? Ili što stvarno volimo ovu državu?
Je li problem sa Antenom M što ne pristaje da objavljuje sadržaje tajno dostavljenih koverata i još ih predstavlja kao plodove istraživačkog novinarstva? Što nemamo tarifu za objavljivanje laži, blaćenje ljudi, uništavanje preduzeća, namicanje prihoda na berzi... I ne reketiramo biznismene, političare, pjevače, sportiste…
Znam da smetamo i, da budem iskren, uživam u tome. Uživam što Antena M nije postala dio domaće kvazinovinarske retard-škole, prepoznatljive po opsesivnom bavljenju Đukanovićem i teškoj intelektualnoj insuficijenciji koju kompenzira senzacionalizmom i pljuvanjem! Pa ih još prodaje kao istraživačko novinarstvo i hrabrost. Upravo je ta vrsta novinarstva proizvela jedan, sve širi, sloj „replikanata“, likova koji ordiniraju na nekim portalima, olakšavaju se anonimno preko internet i, tako od sopstvenog kukavičluka bježe u surogat slobode. Kao pacovi iz kanalizacije frkću na vlast ili opozciju, a nemaju petlje da se pokažu i, recimo, podrže nezavisnog kandidata za predsjednika države.
E, takvoj publici Antena M neće biti pozorište – da izbjegnem grub citat Karoline Nojber. Neko mora polusvijetu i u publici i u novinarstvu da svakodnevno daje po labrnji. A mi to radimo uspješno već 18 godina. Kako? Tako što nikad nijesmo upali u zamku da našu nezavisnost i hrabrost dokazujemo blaćenjem, niti da slušanost podižemo neistinama. Svako zna da se ta roba ne kupuje na Anteni M! A svako zna đe je ima na zalihama i jeftino!
(Antena M)
