“ Dakle, nije dovoljno samo objavljivanje snimka i transkripta, nego javnost treba zatrpati netačnim, inskonstruisanim i tendencioznim tumačenjima koja će, ako je moguće, dovesti do zanemarivanja izvornih materijala. Dakle, treba cijelu stvar dovesti do nivoa da se „od drveća ne vidi šuma“, tj. da se, umjesto onog kako je što rečeno, čita i čuje ono kako ''Dan'' kaže da je rečeno, učinjeno i smišljeno. U konkretnom slučaju, takva manipulacija je primijenjena na postizbornoj analizi rezultata parlamentarnih izbora. Naglašavam „postizbornoj“, jer već i samo razumijevanje da se radi o razmatranju ostvarenih rezultata, eliminiše zlurada tumačenja i komentare. Da li može naknadna analiza rezultata predstavljati bilo kakvu nedopuštenu radnju u odnosu na već održane izbore- pita Gvozdenović.
Kako je dodao, i bez te nelogičnosti motivi ovakvog ''istraživačkog novinarstva'' se mogu razumjeti i na nivou sljedećih detalja- na svim izborima, u svim državama, nevažeći listići predstavljaju bitan analitički podatak.
Sa jedne strane, oni su generisani tehničkim greškama birača pri glasanju, a sa druge kampanjama kakva je, primjera radi, „bijeli listići“. Svjedoci smo da je pred ove izbore, bilo pokušaja da se ideja „bijelih listića“, kao tehnika izborne opstrukcije, iskoristi protiv vladajuće koalicije. Kada su, u krugovima koji su ovu ideju pokrenuli, procijenili da su šanse za uspjeh „bijelih listića“ neznatne, mediji koji te krugove podržavaju su fokus premjestili na očiglednu podršku opozicionim listama. No, za ozbiljne partije kakva je DPS, birači koji, tehničkom greškom ili vođeni idejama „bijelih listića“ generišu nevažeće glasove, predstavljaju ozbiljan indikator i ozbiljnu ciljnu grupu. Poenta izlaganja po ovom pitanju je bila da se još ozbiljnijim radom, tehničkom edukacijom i objašnjenjima nesvrsishodnosti ideje „bijelih listića“, broj onih koji su glasali na nevažeći način može smanjiti i to u korist povećanja broja glasova naše koalicije. Dakle, radi se o tipično partijskom analitičkom zaključku i, praktično, prijedlogu da se angažovanje u rečenom smislu, sljedeći put, poveća. No, i da nije ovog objašnjenja, da li iko može pomisliti da se nekom čarolijom nevažeći listići mogu „pribrojati“ ovoj ili onoj listi, uz verifikaciju preko 10 000 ljudi: članova biračkih odbora, opunomoćenih predstavnika lista sa svih 1162 biračka mjesta, i 1327 domaćih i inostranih posmatrača? I posebno – da li je to moguće uraditi kada su glasovi (dakle i nevažeći) već izbrojani, a rezultati uveliko saopšteni- ponovo se zapitao Gvozdenović.
Napominje da je slično je i sa navodnim zloupotrebama koje mu se pripisuju kada je bilo riječi o glasanju putem pisama.
“Sama činjenica da značajan broj glasača u Crnoj Gori koristi pravo glasa putem pisma podrazumijeva potrebu da svaki izborni subjekt analizira svoj rezultat unutar ove biračke grupe. Dužnost je partije i njene mreže aktivista da upravo birače iz ove grupe upozna sa partijskim stavovima i ako u tome uspije, poboljša rezultat unutar grupe onih koji glasaju pismom. Pridavanje bilo kakvog drugog smisla mojim riječima je ne samo nelogično, već i jasno po svojoj motivaciji. Ne mogu, naravno, da podržim manipulativne metode koje ''Dan'' primjenjuje, mada razumijem porive koji ih na to tjeraju. Uz malo manje nekorektnosti u tumačenjima, moglo bi se reći da je sva ova kampanja uobičajeni manir političke borbe onih koji sebi ne mogu da objasne brojne političke poraze. No, ovaj nivo potcjenjivanja intelekta čitaoca prevazilazi logiku i nikako se ne može svrstati u klasične metode političke borbe. Vjerujući u racio crnogorske javnosti, predlažem ''Danu'' da, kad već objavljuju snimke i transkripte zatvorenih sjednica, to rade bez svojih „kreativnih tumačenja“. Siguran sam da, u tom slučaju, ni ja, ni DPS ne bismo imali potrebe da objašnjavamo nešto što je samo po sebi jasno”, zaključuje se u reagovanju.
