- O čudnim savjetima. Pojedinci mi, navodno dobronamjerno, kažu: pustite Evropu uhvatite se u koštac sa našom oligarhijom, sa kriminalcima! A ako pustimo Evropu, ovakvu kakva je, tromu i birokratizovanu ali, ipak, Evropu, ko će pobijediti u tom obračunu između nas i njih? Ko će izvući deblji kraj? Ne vjerujem u vašu dobronamjernost! Kad pustite Evropu, a mane su joj velike i očigledne, dobijete Bjelorusiju! Hoćemo li Bjelorusiju?, piše Danilović.
Savjetuju me da odmah napustimo parlament i tim bojkotom pobijedimo - samo strpljivo i uporno. O ovome možemo da pričamo ali tražim da se čujemo dok govorimo:
Valjda vjerujete da imamo pouzdana i dubinska istraživanja javnosti na ovu temu i znamo kakvo je raspoloženje - koliko ljudi podržava, koliko bi direktno učestvovalo, koliko indirektno, čega se plaše, šta ne žele od čega strepe. Ako ne vjerujete, onda nemamo šta da pričamo. Kada su nama, govornicima srpskog jezika, prije dvije godine uveli crnogorski u škole, ukidajući nam elementarno pravo da svoju djecu školujemo na svom jeziku, protest i bojkot nastave prvog dana podržalo je nekoliko stotina porodica. Niko od nas funkcionera nije slao djecu na nastavu ali je to bio slab motivacioni faktor. Lični primjer političara - ništa! Ljudi su očekivali da im drugi riješe problem. Tada nas je bilo skoro 300.000 govornika srpskog. Problem je prijatelji što smo mi društvo koje tek sazrijeva u građanskom smislu - zato nam trebaju decenije više nego drugima, zato se još uvijek nećemo pobuniti kada nam stignu računi za struju kao Bugarima.
Mi ne treba da bojkotujemo institucije nego navike. Mi treba da oslobodimo prethodno vlastiti um i srce da bismo odrobili institucije. Dva puta smo po više od godinu i dvije izlazili van Skupštine, pa su nam u tom vremenu usvajali strateške zakone o energetici i simbolima, a da međunarodna zajednica nije prstom mrdnula. Teško je ali moramo strpljivo, uporno i hrabro. Da povučemo taj pravi potez u pravo vrijeme!
Savjetuju me da se odreknemo novca! Ljudi! Političar mora da bude spreman i na to ako vjeruje u svoju ideju i ideal poštenog i slobodnog društva uopšte ali da se razjasnimo:
Svaki poslanik koji bi se lako odrekao plate vjerovatnije je da je lopov nego junak. Ko je taj kojemu plata ništa ne znači? Milo! Da! Ali Milo nije junak. svaka stranka koja bi se lako odrekla legalnog i zakonitog finansiranja vjerovatnije je mafijaška ekspozitura nego leglo hrabrih. Bez tog zakonitog novca može, možda, DPS ali oni nisu leglo hrabrih...
Mogao bih još da nabrajam šta me sve savjetuju ovih dana ali zaustavljam se. Mudrost je razdvojiti dobre i loše savjete, koliko i prepoznati dobre i loše ljude. Zabrinem se kad se nekako poistovjete "dobronamjerni prijateljski savjeti" i DPS očekivanja, zaključio je Danilović.
