Ponos Sanrema, nekadašnji student akademije za zabavnu muziku, pobjednik emisije X Factor i prvi Italijan koji je osvojio Evropsku MTV nagradu, drugim učešćem na najpoznatijem festivalu lakih nota već je stigao do vrha. Vidno uzbuđen, 24-godišnji Marko pri preuzimanju nagrade nije mnogo rekao, ali je publika svog sugrađanina pozdravila u velikom stilu. Nakon nastupa, izjavio je da pobjedu posvećuje – Luiđiju Tenku, tragično preminulom kantautoru za čiji je rad posebno vezan.
U petak je proglašen i pobjednik selekcije mladih nada. To je numera „Mi piacerebbe sapere“ koju je izveo Antonio Mađo, još jedan pobjednik muzičke emisije X Factor. On je u svom pobjedničkom obraćanju publici zahvalio cijelom timu koji je s njim pripremao pjesmu godinu i po dana, ali, prije svega, roditeljima koji su se i te večeri nalazili u publici.
Nakon što se Italija prije tri godine vratila na Eurosong, odlučeno je da upravo neko od takmičara sa Sanrema bude predstavnik te zemlje na najvećem evropskom muzičkom takmičenju. Proteklih godina je prilika data mladima, međutim, ove godine je ta čast pripala samom pobjedniku Sanrema, Marku Mengoniju, a naknadno će se odlučivati o pjesmi koju će izvesti.
Svakako, najviše pohvala treba uputiti voditeljskom tandemu Fabiju Faciju i komičarki Lućani Liticeto, koji su festival učinili istovremeno dinamičnim i muzičkim događajem za pamćenje. U načinu na koji su prevazilazili neočekivane prepreke, tačnije – improvizovali kada je to bilo neophodno, publika nije mogla da osjeti da bilo što ne funkcioniše. I, što je najbitnije, bez ikakve usiljenosti, želje da budu u prvom planu, uspijevali su svake večeri da zadrže kompletnu publiku u sali do samog kraja, oko jedan sat iza ponoći.
Uprkos polemikama i rijetkim zvijezdama koje su se pojavljivale – i to na kratko – na sceni Teatra Ariston, ovogodišnji Sanremo je od prve večeri, samo u Italiji pratilo više od 12 miliona gledaca; finalno veče je pored TV ekrana pratilo čak 13,6 miliona Italijana! Na sceni nije bilo ljepotica - „velina“ koje su pratile voditelja, nije bilo gostiju su tražili enormne sume za nastup, svake večeri je izvedeno barem 18 kompozicija, a publika je ovacijama dočekala proglašenje pobjednika u obije kategorije – Mladi i Big.


Publiku je uzdrmao jedino komičar Mauricio Kroca satiričnim songom u kome je glumio Silvija Berluskonija. Začuli su se zvižduci i povici „Nećemo politiku na Sanremu“, ali je nezadovoljnih bilo tek nekoliko i oni su uskoro napustili salu, jer im se ostatak publike bučno usprotivio. Kako se kasnije ispostavilo, riječ je o aktivistima koji već godinama na isti način reaguju na satirične kritike upućene nekadašnjem dugogodišnjem predsjedniku italijanske vlade.



Treće veče je bilo – veče iskrenosti. Voditeljka Lućana Liticeto je svoj monolog posvetila muškarcima, s porukom protiv nasilja i koreografijom koju su milioni tog dana izvodili na trgovima širom svijeta, pa i u Podgorici. Vidno uzbuđen na sceni Teratra Ariston je govorio nekadašnji italijanski fudbalski reprezentativac Roberto Bađo. On se, pak, obratio mladima, nadahnuto govoreći o tome kako se posvećenošću pravom cilju može promijeniti vlastiti život.

Pretposljednje veče Sanrema imalo je koncepciju poput one prethodnih godina. Takmičari kategorije Big izveli su poznate numere sa ranijih izdanja festivala, a publika je, na kraju, izabrala najboljeg u među mladima.
Antonio Mađo nije samo pobjednik u svojoj kategoriji, već je dobio i prestižnu nagradu novinara koja od ove godine nosi ime Luća Dale. Laureat nagrade kritike Mija Martini je Renco Rubino sa „Amami uomo (il postino)“, pjesmom u kojoj govori o svojoj ljubavi prema muškarcu. No, kako je dobar dio festivala prošao u javnom deklarisanju gej parova i gostima čija je transrodnost trebalo da ostane u drugom planu u odnosu na njihove umjetničke kvalitete, tako ni ova odluka kritike nije izazvala negodovanje inače veoma konzervativne publike u Sanremu. Još jedan mladi izvođač, Čile, našao se među nagrađenima: kao autor najboljeg teksta „Le parole non servono piu“ dobio je nagardu Serđo Bardoti, a producenti muzičkih kuća nazvali ga novom nadom i dodijelili mu premiju Assomusica.

Veliko finale – u velikom stilu: od svite za operu „Valkira“ Riharda Vagnera (povodom 200 godina rođenja) i Trijumfalnog marša iz opere „Aida“ takođe kompozitora kome je ova godina posvećena, a Simfonijskim orkestrom Sanrema dirigovao je čuveni Danijel Harding. Ipak, početak je ostao u sijenci apela članova orkestra koji već duže rade bez novčane nadoknade i koji su, kako kažu, „zbog prikupljanja političkih poena i nebrige o kulturi“ došli u situaciju da budu da nakon vijeka postojanja – nestanu. Nije taj apel umjetnika jedina slučajnost sa onim što se dešava u Crnoj Gori. Komičar Klaudio Bizio govorio je o predstojećim izborima u Italiji i rekao da „dok god su svi oni tu gdje jesu, zemlja se nikada neće promijeniti“. No, ubrzo je publiku razuvijerio da je riječ o političarima; naprotiv, pojašnjava, riječ je o glasačima, pa je dao zanimljiv predlog Italijanima: da angažuju strance iz Danske, Švedske, Norveške kao glasače... Nakon Bar Rafaeli, Italija je htjela da pokaže i svoju zvijezdu naslovnica, Bjanku Balti, koja je takođe imala tri pojavljivanja na sceni.

Proslavljeni Andrea Boćeli nastupio je sa svojim 18-godišnjim sinom Amosom. Od 14 finalista, izabrano je troje finalista, za koje se ponovo glasalo. O najboljima su svojim glasovima podjednako odlučivali gledaoci i stručni žiri. Bili su to, osim, Mengonija, popularna grupa Moda sa „Se si potesse non morire“ i Elio sa Le storie tese i neuobičajenom „La canzone mononota“. I dok je favorit mnogih – grupa Moda – morala da se zadovolji prošlogodišnjom pobjedom sa pjevačicom Emom, provokativni Elio i Le storie tese su nagradili i kritika – premija Mija Martini – i muzičari na sceni – za najbolji aranžman.
Prvo festivalsko izdanje koje je uspješno prevazišlo „nedostatak“ starih zvijezda na sceni, za sada jednako hvale i kritičari i publika. Uspješno je realizovana i ideja izvođenja dvije numere, zatim gostiju koji takmičarima nisu (od)uzimali pažnju i vrijeme, ali i dva voditelja na sceni koji su svoj zadatak iznijeli na pravi način. Polemika će biti, to je neizbježno kada se pominje Sanremo, ali je ljestvica pomjerena i naredni voditelj(i) će imati nezahvalan zadatak da italijansku muziku predstave u punom sjaju kao što je to bio slučaj sa Fabijom Facijom i Lućanom Liticeto na 63. Sanremu.
K.J.
Foto: style.it