Istraživanje je sproveo Moses Murandu sa Univerziteta u Volverhamptonu, koji je odrastao u Zimbabveu, gdje je njegov otac koristio šećer za ublažavanje bolova i liječenje rana kada je bio dijete.
Šećer iz rane izvlači tečnost koja je potrebna za razvoj bakterija, što ubrzava proces liječenja.
Muranda je tokom svog istraživanja, šećerom liječio nekoliko osoba. Jedna od njih je bio i Alan Bejlis, kom je rana na nozi nakon amputacije veoma sporo zarastala. Nakon samo dvije nedjelje terapije šećerom, rana na Bejlisovoj nozi se drastično smanjila.
"Kada je Moses prvi put na meni testirao ovu terapiju, iskoristio je skoro kilogram šećera. Nakon dvije nedjelje je koristio samo četiri ili pet kašika. Rana se dosta smanjila u tom periodu. Prezadovoljan sam. Moj oporavak je mnogo ubrzan zahvaljujući njemu. Na početku sam bio veoma skeptičan, ali već nakon nekoliko dana sam mogao da primijetim rezultate", rekao je Bejlis.
"Nevjerovatno je da nešto tako jednostavno kao šećer može imati takve efekte. Pacijenti su prezadovoljni rezultatima. Niko od pacijenata nije prijavio neke neželjene posliedice terapije", rekao je Džonatan Janeman, jedan od bolničara.
Do sada se šećernim terapijama podvrglo 35 pacijenata i kod svih je zabilježeno značajno poboljšanje stanja. (B92)
