Piše: Danilo Burzan
Skupština glavnoga grada Crne Gore uskoro će odlučivati o imenovanju više od dvadeset gradskih ulica, pretežno u perifernim stambenim blokovima, ili naseljima. I u fazi konstituisanja prijedloga o tome u Savjetu Glavnoga grada za dodjelu imena ulica i trgova, u dijelu javnosti su se čule i neke polemičke ocjene. Makar o pojedinim prijedlozima, za koje se procjenjivalo da zaslužuju temeljnije promišljanje o njihovoj društvenoj validnosti, odnosno o kriterijumima za tu rabotu.
Kao jedan od učesnika u rečenome prethodnom osporavanju pojedinih prijedloga za imenovanje novih ulica, evo, da sada i ovđe pokušam ponuditi nešto više o toj problematici i da ukažem na neke konkretne manjkavosti iz minule prakse imenovanja podgoričkih ulica i trgova.
Riječ je o veoma važnom i odgovornom poslu, jer se davanjem nečijega imena određenoj ulici, ili trgu, u stvari, ta osoba, na neki način, ovjekovječuje, bez obzira na to kakav je, prije toga, imala tretman u društvu, odnosno u najširoj javnosti. Uz to, time se, takoreći, udara trajni pečat i stanovnicima te ulice. Podrazumijeva se, stoga, da se u tu svrhu mogu (i moraju!) koristiti imena samo najboljih, najuglednijih i najzaslužnijih osoba, iz svih domena ljudskoga rada i djelovanja!
E, upravo zbog značaja i odgovornosti toga posla, čini se nužnim da se predlaganje imena (kandidata) za davanje naziva nekoj ulici mora obavljati i šire i transparentnije - temeljnije i odgovornije. Naravno, prvenstveno u cilju smanjivanja subjektivizma, posebno političkoga uticaja i mogućnosti da se pogriješi!
Kapu dolje za raniji trud članova aktuelnoga Savjeta, posebno njegovoga predśednika, Cvetka Vukčevića, ali su i oni počeli da, kako se to kaže - idu niz dlaku.
Odustaju od sopstvenih kriterijuma! Pa, evo, imamo i ponudu da neke ulice dobiju imena koja se kaleme - prekoredno. Bolje reći: na protekciju... Pa ćemo, tako, imati ulicu šeika Zaida, osnivača Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Rečeni šeik, prema svim saznanjima, jeste zavrijedio istorijsko pamćenje. Ali, baš u Crnoj Gori i Podgorici nije! To što je bio privržen Pokretu nesvrstanih i družio se sa Titom, pa - šta je, onda, recimo, sa Nehruom, Naserom, Sukarnom..? Bili su oni lideri toga Pokreta (i mnogo više od toga), ali ih se ovđe niko i ne śeća.
Dobićemo, izgleda, i Ulicu Baku, nazvanu - po glavnom gradu Azerbejdžana. I nju sa istim očekivanjima - da se od toga nešto ušićari... Posebno ako znamo da ovđe svoju ulicu nemaju Pariz, London, Berlin, Brisel, Madrid, Prag...
Da budem još konkretniji: da je proces o kojem je ovđe riječ bio drugačiji - da ne kažem transparentniji - da li bi, na primjer, Podgorica sada imala Ulicu cara Lazara, makar i samo zbog toga što se zna da nikada nije bio car?!
Ili: kakva bi bila odluka da se malo više javno razgovaralo prije davanja naziva: Vijenac kosovskih junaka, Ulica Gavrila Principa, Kninska ulica... Da ne pitam ništa za politički uticaj iz Karađorđeve ulice...
Ajmo još dalje: da nije politika imala značajan upliv, zar bi dolazilo do brisanja naziva nekih ulica, ili trgova, nakona što su ličnosti čije su ime nosile (politički) prestale da budu politički moćne i aktuelne. Dovoljno je samo podśetiti na naziv koji je nosio i sam Glavni grad skoro pet poslijeratnih decenija, kao i na pet ovdašnjih ulica koje su bile imenovane po gradovima sa Titovim imenom. Pa još - redom: kud se đedoše Marks, Engels, Lenjin, Edvard Kardelj, Moša Pijade, Đuro Salaj... Bili politički poželjni, pa – nepoželjni...
Za one koje ova tematika više zanima, evo i nekoliko podataka iz predgovora (moje) knjige „Leksikon podgoričkih ulica“, kojih (imenovanih!), do sada, ima 432.
Prema „porijeklu“ naziva najviše ih je iz Crne Gore - 270; po imenima iz ostalih zemalja ih je 118, uz 34 koje imaju, „takoreći, neutralna“ imena. Iz Srbije je „porijeklom“ 47 naziva, Hrvatske 19, BiH devet, Slovenije osam, Makedonije i Rusije po šest, Kosova, Francuske i SAD po tri, Njemačke, Italije i Češke po dva, a po jedan naziv ulica je „porijeklom“ iz Albanije, Jermenije, Grčke, Bugarske, Mađarske i Poljske.
Najviše naziva je po imenima značajnih ličnosti - 259. Od toga su muškarci 244, a žene - svega njih 15.
Po istorijskim događajima i istorijskim ličnostima nazvano je 169 ovdašnjih ulica. Od toga broja, nazivi njih 77 su po narodnim herojima (35) i drugim učesnicima NOR-a. Negdašnje uvažene crnogorske vojvode, pak, imaju 14, a istaknuti serdari četiri ulice. Po geografskim pojmovima (gradovi, planine, rijeke, jezera) ime su dobile 54 ulice. Po imenima gradova nazvana je 41 ulica i jedan trg. Zastupljeni su skoro svi crnogorski gradovi, kao i prijestonice bivših YU republika, ali su, za sada, „povlašćene“ samo vrlo rijetke evropske prijestonice i svjetske metropole.
A sad, da zaključim o kriterijumima i procesu imenovanja. Dobro je to što inicijativu za imenovanje ulica može da pokreće, ili predlaže naziv - ko god hoće. Dobro je i što se konsultuje rukovodstvo određene mjesne zajednice, na čijoj teritoriji je ulica koja treba da bude imenovana. Ali, to ne samo da nije dovoljno, već je premalo. A to što mediji, u fazi pripreme takvih inicijativa, dođu do imena kandidata i to objelodane, to se ne može smatrati zvaničnom ponudom za neophodnu javnu raspravu o tome.
Obaška, što u tome veoma odgovornome poslu svoju ulogu mogu naći i, recimo, Istorijski institut, Matica crnogorska, dvije (oš neobjedinjene) akademije nauka i umjetnosti, Univerzitet, Crnogorski olimpijski komitet i slične institucije, čiji doprinos bi mogao biti vrlo značajan.
Najzad, poziv na javnu raspravu i učešće zainteresovanih imali bi višestruko pozitivan efekat.
A i rečeni Savjet Glavnoga grada za dodjelu imena ulica i trgova bi od svega toga imao koristi, a time i znatno olakšan posao... Sve u najširem interesu da se dođe do najkvalitetnijih rješenja.
