CHK: Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta

Za Medjunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta uzet je datum oslobodjenja Nacističkog logora smrti Auschwitz – Birkenau (27. Januar 1945. godine), logora koji ostaje upamćen kao užasan simbol najvećeg zločina počinjenog u ljudskoj Istoriji. Stoga većina država širom Evrope, kao i mnoge države širom Svijeta obilježavaju sjećanje na žrtve Holokausta (neke i sjećanje na druge genocide) na dan 27. Januara.

Podsjećamo: “Holokaust je bio sistematsko, birokratsko, od države odobreno progonstvo i ubojstvo približno šest miliona Jevreja, od strane Nacističkog režima i njihovih kolaboracionista... Za vrijeme Holokausta, Nacisti su takodje ciljali i na druge grupe zbog, kako su smatrali, njihove “rasne inferiornosti”: na Rome / Sinte (Cigane), invalide, i neke od Slovenskih naroda (Poljake, Ruse i druge). Druge grupe su proganjane zbog političkih razloga ili ponašanja, medju njima i komunisti, socijalisti, Jehovini svjedoci i homoseksualci.” (Citirano prema: Memorijalni muzej Holokausta, SAD).

Takodje, Crnogorski Helsinški komitet podsjeća da su 46 zemalja (uključujući 41 državu članicu OSCE-a) na koferenciji u Stockholm-u održanoj u Januaru 2000. godine usvojile Deklaraciju Medjunarodnog foruma o Holokaustu konstatujući: „Holokaust (Shoah) je fundamentalno osporio osnove civilizacije. Dotad nezabilježen karakter Holokausta će uvijek zadržati univerzalno značenje... Dijelimo obavezu sjećanja na žrtve Holokausta i časti onih koji su se tome usprotivili. Potičemo odgovarajuće oblike sjećanja na Holokaust u našim zemljama, uključujući dan sjećanja na Holokaust, jednom godišnje. Itd.“

Osim prethodno navedenog su i ministri obrazovanja država članica Savjeta Evrope u Oktobru 2002. godine donijeli Rezoluciju, kojom su preporučili da se Dan sjećanja na Holokaust treba utemeljiti u svim zemljama članicama.

OSCE je takodje u svojim aktivnostima stavio naglasak na promociju sjećanja na Holokaust i na problem savremenog antisemitizma. Države članice OSCE-a usvojile su krajem Aprila 2004. godine na Konferenciji o antisemitizmu u Berlinu Deklaraciju, kojom su se pored ostaloga obavezale “da će u svojim obrazovnim sistemima uvesti obrazovanje o Holokaustu.” Nakon OSCE-ove Konfrencije o antisemitizmu i drugim oblicima netolerancije, održane u Cordobi (Španija), u Junu 2005. godine, stručnjaci iz dvanaest zemalja sudionika Konferencije sastali su se u Yad Vashem-u (Uprava za sjećanje na mučenike i heroje Holokausta) u Jerusalimu i izradili nacrt smjernica pod naslovom “Priprema za Dan sjećanja na Holokaust: upute za nastavnike”. U medjuvremenu su Yad Vashem i ODIHR uradili specijalni vodič za nastavnike pod naslovom “Poučavanje o antisemitizmu: zašto i kako”. Itd.

Vlasti Crne Gore do sada nijesu ispunile većinu od prethodno citiranih medjunarodnih obaveza. Crnogorski Helsinški komitet je u više navrata (i redovno) tražio od Vlasti da budu odlučnije u ispunjavanju citiranih medjunarodnih obaveza i standarda, iznoseći kao dodatnu argumentaciju i to da bi puna implementacija tih standarda bila u skladu sa najboljim antifašističkim tradicijama Crne Gore, pomogla očuvanju tih dobrih tradicija, kao i njihovoj odbrani od brojnih napada sa ekstremno radikalnih i desničarskih nacionalističkih pozicija.

Potreba da se i Crna Gora jasno politički odredi prema čuvanju sjećanja na žrtve Holokausta, drugih genocida i zločina protiv čovječnosti, osim u prethodno navedenom i u univerzalnosti “lekcija” Holokausta, ima svoje razloge i u našoj nedavnoj prošlosti, a tu su i razlozi iz aktuelne sadašnjosti. Prvo, tu je činjenica da jedan dio odgovornosti za užasne zločine počinjene u ratovima na prostorima bivše SFR Jugoslavije, uključujući genocid na području Srebrenice, snosi i Crna Gora, odnosno pojedinci iz Crne Gore. Drugo, tu je i prijeteći trend radikalizacije društvenog i političkog života u okruženju (uz rehabilitaciju kolaboracionista Nacista – Kneza Pavla Karadjordjevića i drugih, na primjer), pa i u samoj Crnoj Gori - što se posebno manifestovalo kroz politiku jednog broja političkih činilaca u izbornom procesu krajem 2012. g., kojom prilikom je došlo i do neprihvatljivog “oživljavanja” odvratne politike negiranja i relativizovanja počinjenih zločina, naročito zločina genocida na području Srebrenice.

Sa iznijetih razloga Crnogorski Helsinški komitet predlaže:

– Vladi i Skupštini Crne Gore da sačine i usvoje Prijedlog odgovarajućeg akta (zakona) kojim će u Crnoj Gori biti zvanično ustanovljen Dan sjećanja na žrtve Holokausta, drugih genocida (uključujući i genocid na području Srebrenice) i zločina protiv čovječnosti.

– Vladi i Ministarstvu prosvjete da preduzmu neophodne aktivnosti da se u obrazovne programme na svim nivoima obrazovanja na prikladan način uključi i poučavanje o Holokaustu, drugim genocidima i zločinima protiv čovječnosti u skladu sa medjunarodnim i regionalnim standardima sadržanim u dokumentima UN-a, UNESCO-a, OSCE-a, ODIHR-a, Yad Vashem-a, Savjeta Evrope, i drugih (koristeći kroskurikularni pristup).

Na kraju, ističemo da akcenat na odgoj i obrazovanje smatramo ključnim jer će učenjem o navedenom učenici razviti svijest da se takvi zločini mogu ponoviti bilo Jevrejima ili bilo kome drugome. Naime, dobra upućenost i jasno razumijevanje holokausta, paradigme genocida, može pomoći učiteljima i nastavnicima u shvaćanju drugih genocida, masovnih zločina i kršenja ljudskih prava. U tom okviru učenici će dobiti priliku i da nauče lekciju o ljudskoj odgovornosti u civilizovanom društvu, a osim toga treba i da nauče da se glasno usprotive, spriječe i zaustave genocid gdje god se on pojavio. Sa obrazovanjem koje uključuje takve informacije možemo razvijati politiku, strategiju i programe čiji je cilj djelovati suprotno tim zločinima. To učenje treba da doprinese ostvarenju cilja “Nikad više".

Predsjednik Helsinškog komiteta Slobodan Franović