Tražim cudesni DNK muzike

 

Nije teško pronaci talentovanog, pa ni izuzetnog umjetnika u Crnoj Gori. Na ovom tako malenom prostoru, to se odavno pokazalo, rodeni su poznati stvaraoci koji su slavu stekli daleko od svoje domovine. Danas, iako se kultura - pa samim tim i umjetnost – prakticno bori za opstanak, nemali je broj onih koji se nakon studija i afirmacije na strani vracaju u Crnu Goru. Ponovo su ovdje kako bi ono što su stekli, i znanje i ime, podijelili s onima koji tek pocinju.

Jedan od onih, na koje ce se buduce generacije muzicara svakako ugledati, je gitarista Danijel Cerovic. Iz rodnog Nikšica je došao u podgoricku Srednju muzicku školu „Vasa Pavic“, a zatim studije nastavio na Fakultetu muzicke umetnosti u Beogradu. Školovanje je, za sad, zaokružio master studijama u Mastrihtu i magistraturom na Muzickoj akademiji na Cetinju. O tome kako je za njega izgledalo to vrijeme primanja znanja, Cerovic za Portal Analitika kaže:

- Iskustvo ucenja je fantasticno! Imao sam srecu da se susretnem sa izuzetnim pedagozima. Na osnovnim studijama sam ucio od Vere Ogrizovic, koja me uvela u svijet umjetnosti, dubljeg pronicanja u razne slojeve muzike. Tada sam se susreo i sa tendencijama savremene, evropske nove muzike. Dramaticna dogadanja i društvena previranja u Beogradu upravo u vrijeme mog studiranja (izmedu 1997. i 2001. godine), snažno su doprinijela da tragam za ljudskim i umjetnickim identitetom. Nakon toga sam imao privilegiju i cast da budem dio grupe od cetiri studenta koji su, nakon prijemnog ispita, odabrani medu 80 studenata iz cijelog svijeta, da prate postdiplomske studije u klasi eminentnog Karla Markjonea na Konzervatorijumu u Mastrihtu. Taj dvogodišnji period intezivnog ucenja i nastupanja definitivno je ostavio snažan pecat na moje stvaralaštvo. I, ako bih simbolicno želio da predstavim taj period, trebalo bi zamisliti laboratoriju i u njoj naucnike koji su u potrazi za DNK-om muzike, njene teksture, forme, lica i nalicja. Takav je za mene bio taj period primanja znanja.

Nagrade pomijeraju granice: Ovaj izuzetan dak i student s pohvalama, svoje umijece je pokazao na brojnim takmicenjima, nastupajuci sa orkestrima u Crnoj Gori, Srbiji i Holandiji, u koncertnim salama u Bugarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Grckoj, Njemackoj, Holandiji, Španiji... Dug je niz i nagrada i sala u kojima je publiku osvojio. Kaže da su za njega one jednako mjerilo licnog uspjeha i iskreno priznanje kolega.

- Nagrade predstavljaju uspješan završetak jednog umjetnickog procesa i ciklusa. Zato je institucija takmicenja veoma važna, jer predstavlja „legitiman cilj“ i svojevrsna je „tjeralica“ da bi ste radili intezivno i dugo. Nakon svakog osvajanja tog umjetnickog vrha, pomjerili ste vaše granice u izvodackom-umjetnickom smislu, ali i skrenuli pažnju publike, strucne javnosti i kolega. I možda, u nekom smislu, postavili i nove standarde.

Iza svega toga, naravno, stoji veliki rad, trud. Samo time je mogao proci put do vrhunskog muzickog centra u Holandiji, a zatim i svjetski poznatih scena. No, Cerovic je danas u Crnoj Gori, iako je imao mogucnost da karijeru - i kao izvodac i kao predavac – nastavi daleko odavde.

- Odlucio sam da se vratim u Crnu Goru 2005. godine, kada sam dobio poziv tadašnjeg dekana Muzicke akademije da svoj pedagoški rad zapocnem na Cetinju. Odluka nije bila laka. Ali, kroz razgovor s bliskim prijateljima i kolegama, duboko promišljajuci o tome, shvatio sam da moja generacija možda ima šansu da promijeni stvari, da ih poboljša, kako bi sveopšta klima i za nas umjetnike, i za one koji tek dolaze, bila bolja. Pa, iako okolnosti u kojima sam kao pedagog djelovao nijesu uvijek bile jednostavne, mislim da nijesam pogriješio – prisjeca se poznati crnogorski gitarista.

Mukotrpan put do zadovoljstva: Do sada je bio predavac u podgorickoj Muzickoj školi „Vasa Pavic“, a svoje znanje danas prenosi ucenicima u Muzickoj školi „Vida Matjan“ u Kotoru i na cetinjskoj Muzickoj akademiji. Cerovic kaže da su koncertni i pedagoški angažmani za njega – nedjeljivo, uzbudljivo iskustvo, kao i priprema programa za resital ili album, mada je taj proces veoma dug i zahtjevan.

- Da budem još direktniji – mukotrpan! Takav proces zahtijeva vrijeme koje mora biti dovoljno dugo da na vrijeme „išcitate“ tekst, prepoznate glavne ideje, stilske odrednice i sve važne aspekte muzike, da to uvježbate, naucite napamet... I ono što želim da postignem sa studentima upravo je fokus na sve aspekte pripreme, a kriticko slušanje predstavlja kljucnu stvar. Jer, kada sve te faze uspješno prodete, postaje pravo zadovoljstvo podijeliti to sa publikom – prica Cerovic, sa željom da što detaljnije objasni put kojim ide ka sigurnom uspjehu.

Novi album: Nastupom na Sarajevskoj zimi sredinom marta pocece promociju novog albuma Crnogorskog gitaristickog dua, kojeg cini sa kolegom Goranom Krivokapicem. Pored toga, iza njega su saradnje sa brojnim umjetnicima, medu kojima su sopranistkinja Amanda Stojovic, pijanista Bojan Martinovic, kontrabasista Zoran Zakrajšek, gitarista Goran Perišic, gudacki kvartet „Rubikon“, glumac Andrija Miloševic. Na pitanje sa kime bi volio da saradujete, a do sada nije imao priliku, daje jednako šaljiv i intrigantan odgovor: „Namjeravam što više da saradujem sa Danijelom Cerovicem“. A onda nam objašnjava svoju zamisao:

- Želim da se bavim solistickim repertoarom, u potrazi za novim aspektima sopstvenog izraza, što znaci - istražiti do krajnjih granica mogucnosti razumijevanja i emotivnog doživljavanja umjetnicke muzike, koja je po svojoj širini, ocito, beskonacna kao i vasiona! I više da se bavim savremenom umjetnickom muzikom, istražim mogucnosti koje nova muzika pruža kroz saradnja sa kompozitorima, improvizaciju...

Cerovic dodaje da su svi pomenuti sa kojima je saradivao „divne osobe i umjetnici“, da je taj zajednicki rad pozitivno uticao na njega, jer je „imao priliku da ujedno izvodi muziku i uci od svojih kolega“.

Putovanja kao terapija: Pored nastupa, saradnje, predavanja, Cerovic je od 2005. godine na celu Nikšic Guitar Festa, jednom od rijetkih muzickih dogadaja gdje se na jednom mjestu mogu cuti i mladi talenti i velike muzicke zvijezde. Portal Analitika je propratio prošlogodišnje 7. izdanje, ali smo zamolili Cerovica da nam da kratak osvrt na to kako vidi 10. Nikšic Guitar Fest.

- Volio bih da festival organizaciono napreduje. S obzirom da je radni tim sacinjen od muzicara entuzijasta, koji su vremenom stasavali uceci ponešto i o organizacionim poslovima, uz bolju finansijsku situaciju i infrastukturu, takav napredak jeste realan. Mogli bismo da najavljujemo naše konkurse i programe godinu dana unaprijed, što su parametri koji postavljaju naši partneri i gosti koji dolaze iz citavog svijeta.

On pojašnjava da su do sada, dajuci svoj maksimum, uspjeli da dosegnu odredeni nivo kvaliteta programa, takmicenja i medijske pažnje. Pritom s ponosom istice da festival „nije iskljucivo na državnim jaslama“ niti da „zavisi dominantno od gradskog budžeta“. Cerovic nam, ipak, otkriva i kako on vidi napredak festivala:

- Nadam se da ce naša organizacija toliko ojacati da cu jednog dana i sam moci da budem na festivalu iskljucivo kao umjetnik ili, cak, samo kao slušalac.

I, pored svih održanih koncerata i master klaseva, priprema transkripcija i snimanja, clanstva u brojnim muzickim asocijacijama i odbora CANU, da li jednom vrhunskom umjetniku u Crnoj Gori, kako što je Danijel Cerovic, ostaje vremena da se posveti sebi ili, možda, „pobjegne“ od svega? I taj odgovor pocinje onim što mu je do sada determinisalo najveci dio života – „dugorocni poslovni planovi koji zahtijevaju pažnju i predani rad“.

- Ponekad se desi da se ti razliciti kolosjeci - umjetnicki, pedagoški ili organizacioni - tako „ukrste“, da dode do zamora. Prava je umjetnost rasporediti obaveze na pravi nacin, da ne dode do „sudara“! I zato cu, možda vec u bližoj buducnosti, morati da odredim svoje prioritete... No, i za naporne trenutke ima lijeka. U vrijeme zamora i opterecenja najvažnije mi je da sam u društvu bliskih osoba. A druženja i putovanja su pravi nacin da se odmorim i oporavim od svega – zakljucuje ovaj vrijedni umjetnik.

Kristina JERKOV