Lompar u reagovanju dostavljenom Portalu Analitika ističe da je Kapelu na Jezerskom vrhu, koju je Njegoš kao memoriju podigao svom stricu Petru I Petroviću, a kasnije namijenio i sebi kao vječno boravište srušio - kralj Aleksandar.
“Prethodno je (1916) bila oštećena topovskom granatom prilikom poslednjeg napada austrougarske vojske na Lovćen. Mogla se tada i opraviti (što je elementarni civilizacijski zahtjev sa oštećenim spomenicima kulture, a Austrijanci su to bili voljni da urade na što ih je, uostalom, obavezivalo potpisivanje Haških konvencija o zaštiti spomenika kulture iz 1899. i 1907. godine) i vjerovatno nikad nikome više ne bi palo na pamet da je ruši” naveo je Lompar.Podsjetio je da su u izvanrednim tekstovima akademika Pavla Mijovića (Njegoševe tužne armonije, Crnogorski Pen centar, 1992) iznijete činjenice koje bi “agresivni srpski popovi, pisci i neki poslanici morali znati prije nego što su se odlučili da obdane svoje sumanute zahtjeve”.
- Zašto je kralj Aleksandar srušio Kapelu na Lovćenu kad se mogla sačuvati kao prvorazredni kulturno-istorijski spomenik crnogorskig naroda? Zašto je narušio konfiguraciju Jezerskog vrha i novu Kapelu locirao van temelja stare, koja je logično bila smještena na vrhu lovćenske stijene? Zašto je nije zidao Lovćenskim kamenom? Da li mu je cilj zaista bila počast Njegošu? Ako jeste, zašto je novu Kapelicu podigao u čast rođenja svog sina i zašto je, konačno, posvetio Sv. Đorđu a ne Sv. Petru Cetinjskom, kako je to učinio i Njegoš sa svojom zadužbinom? I tako dalje… Očigledno, cilj mu je bio da na najslavnijem crnogorskom vrhu ostavi spomenik pobjede nad Crnog Gorom i vječiti simbol hegemonije srpstva na našim prostorima - zaključuje se u reagovanju.