Pelikani mogu nestati sa Skadarskog jezera

 

 

 

 

„U programu zaštite Mediterana BirdLife International-a, posebno mjesto imaju Skadarsko jezero i delta Bojane sa ulcinjskom solanom, i to zbog njihovog globalnog značaja. Možda ne znate, ali Crna Gora je jedno od najvažnijih područja na svijetu za ptičje migracije. Tuda prolazi više desetina miliona ptica godišnje, na svom migracionom putu od sjeverne Evrope do južne Afrike. Znači, Skadarsko jezero i Ada Bojana sa Solanom su vrijednosti koje Crna Gora mora sačuvati za planetu. BirdLife International je prepoznao da se ovdje hitno mora reagovati. Primjera radi,  krivolov i druge okolnosti toliko su ugrozili ptičji svijet na Skadarskom jezeru, da je populacija pelikana dovedena na samo deset parova, što je sama granica njihovog opstanka. Pelikani na Skadarskom jezeru sjutra mogu nestati, ukoliko se nešto hitno ne uradi“, kaže za Portal Analitika Borut Rubinić, ornitolog, odnedavno koordinator za Balkan u okviru aktivnosti CEPF (Fond za kritično ugrožene ekosisteme) vezanih za zaštitu životne sredine mediteranskog basena, jednog od dvije najveće „vruće tačke biodiverziteta“ na planeti.

„Skadarsko jezero i delta Bojane sa solanom su za desetine miliona ptica tokom migracije isto što i kakva usamljena luksuzna 'benzinska pumpa', na kojoj bi neko, na imaginarnom putu od hiljada kilometara, imao sve za kompletan odmor, ne samo da napuni rezervoar. I to tu, i nigdje više! Da nije ulcinjske solane, u velikim bi se problemima našlo oko 20 vrsta ptica. Vjerujte mi, teško je shvatiti što to znači. To je kao da pričamo o značaju i uticaju ekonomije Hong Konga, Singapura ili Menhetna na svjetsku ekonomiju. Ako to nestane, ili se tamo dešavaju neki poremećaji, imaš globalnu ekonomsku krizu, trese se svjetska ekonomija!“, objašnjava plastično sagovornik Portala Analitika.

Put koji se u Crnoj Gori naglo sužava: Rubinić objašnjava i prirodne okolnosti koje su Crnu Goru učinile tako važnom „saobraćajnicom“ i tako bitnim staništem za ogroman broj ptica i veliki broj njihovih vrsta.

„Ovo je jedan od vitalnih dijelova planete. Taj ptičji migracioni put je jedno široko područje, koje se u Crnoj Gori naglo sužava, i to zbog močvarnog područja jezera i solane,  kao hiperproduktivnih mjesta za ptice, koja nemaju adekvatnu zamjenu“, objašnjava Rubinić.

Neke od tih ptica na Skadarsko jezero i na Adu stižu sa Arktika, iz područja kao što je Novaja Zemlja, sa najsjevernijih tačaka svijeta.

„Neke vrste ostaju tu da prezime, neke se tu gnijezde a neke, nakon odmora, nastavljaju put čak do najjužnijih tačaka Afrike. Ovakvi 'pit-stopovi' za ptice su, naravno, pitanje opstanka. Ima jedna vrsta čaplje koja se zove kašikara, zbog kljuna u obliku kašike. Ona se seli od Holandije do južne Španije, što nije tako dug put za ptice. Na tom putu, u prošlosti je  postojalo osam do deset stajališta. Sad postoje samo tri. Ako nestane još jedno, ta će se vrsta naći u velikim problemima. Najvjerovatnije lokalna populacija u tom slučaju nestaje… Ptice tad ne bi mogle da se sele, jer bez pauze ne bi izdržale put, a ne mogu preživjeti zimu u Holandiji“, objašnjava Rubinić male velike tajne prirode o kojima je davno školska lekcija zaboravljena.

Mogao bi, kaže, nabrajati dugo sve vrste ptica koje ugošćavaju crnogorska staništa.

„Riječ je o puno vrsta pataka, šljukarica, pjevačica, raznih drugih grupa ptica...Da pomenem samo flamingose, koji su posebno upečatljivi, a koji su u posljednje vrijeme redovni posjetioci ulcinjske solane. U budućnosti, očekujemo i njihovo gniježdenje na području solane“, veli sagovornik Portala Analitika.

Zaista, zašto ptice toliko vole solane?

„Naravno da je hrana u pitanju. Jer, solane imaju te plitke bazene koji su veoma produktivni hranom. Na solanama je koncentrisan cijeli dugi lanac ishrane, od najmanjih, nevidljivih planktona, do riba. Tu je hrana i dostupna i  raznovrsna, što je i odlika  riječnih delti, zbog miješanja slane i slatke vode. Na solane dolaze ptice dugih kljunova i noga, prilagođenih ishrani iz muljevitog tla, iz kojeg vade školjke i račiće“, objašnjava Rubinić.

On je itekako upoznat sa najavama i planovima da se područje ulcinjske solane pretvori u građevinsko zemljište.

„Mislim da je crnogorski Centar za proučavanje ptica na čelu sa Darkom Saveljićem zaslužan da se očuvalo to mjesto. On se jako angažovao oko izmjene prostornog plana. Angažovane su i evropske institucije, pri čemu sam im i lično pomogao da se sa tim stvarima upozna i svjetska javnost“, kaže Rubinić i dodaje:

„Mislim takođe da se premalo priča o značaju kvalitetne morske soli za ljudsko zdravlje. Zvuči apsurdno uvoziti so iz nekih sjevernoafričkih zemalja, ili koristiti zemljanu so, a imati u svojoj zemlji solanu koja proizvodi najkvalitetniju morsku so. Mi smo u Sloveniji pokrenuli priču o održivosti soli i ptica i pokazali da to može biti i ekonomski isplativo i interesantno.“

Tri urgentne teme za Skadarsko jezero: Ovaj mladi Slovenac, sa već 20-godišnjim radnim iskustvom, poznaje svjetske ptičije puteve kao da su neke široke autoceste u njegovoj Sloveniji. Ponavljajući ono što je u svijetu nauke i zaštite prirodne sredine notorna činjenica – da je Crna Gora za očuvanje biodiverziteta jedno od strateški najvažnijih mjesta na svijetu, objašnjava i što to znači „vruća tačka biodiverziteta“.

„Vruće tačke biodiverziteta su, po definiciji, područja visokog endemizma, na kojima postoji najmanje 0,5% ili 1.500  endemskih biljaka. S druge strane, da bi područje bilo proglašeno od strane ekologa 'vrućom tačkom', mora, na žalost, biti i veoma ugroženo, sa 70 odsto izgubljenog prirodnog staništa, kojem treba hitna pomoć. E, takav je sada mediteranski basen, za koji je pripremnu fazu projekta analize i zaštite radio turski partner BirdLife-a, Doga Dernegi. U tom opširnom  dokumentu, indentifikovano je 70 područja na Mediteranu koja su prioritet ulaganja. Od šest  prioritetnih koridora, jedan je jugozapadni Balkan, u koji spada i Crna Gora“, kaže Rubinić.

U narednih pet  godina, podijeliće se oko 10 miliona dolara u mjere zaštite biodiverziteta Mediterana, koje su u fondu CEPF zbog ulaganja 7 donatora:  Francuske agencije za razvoj, međunarodne organizacije Conservation International, GEF-Globalni fond za okoliš, Vlade Japana, Fondacije John D. i Catherine T. MacArthur, Svjetske banke i Evropske Unije.

Naime, BirdLife International je nedavno, u ulozi implementartora, a u ime partnerskog Fonda za kritično ugrožene ekosisteme (CEPF), kao finansijera, raspisao konkurs za projekte  zaštite životne sredine na području „vruće tačke“ mediteranskog basena.

Za Skadarsko jezero su predložene tri urgentne teme. Jedna je poboljšanje sistema upravljanja.

„Taj sistem mora biti efikasan, a ne da rendžerska služba u 10 godina ne podnese ni jednu prijavu ilegalnog ubijanja ptica! Sada da odete na jezero, čućete pucnjavu na područjima na kojima je lov zabranjen“, veli Rubinić. Drugoj temi pripadaju projekti promocije eko-paketa turističke promocije kojima bi mogla da se privuče pažnja na neki održivi vid eko-turizma i intenzivnije uključivanje lokalnih zajednica u održivi razvoj, a trećoj - efikasan način monitoringa stanja na jezeru i boljega korišćenja podataka o biodiverzitetu za potrebe očuvanja samog jezera.

Rubinić podvlači da Crnogorci moraju shvatiti strateški značaj svoje državne teritorije, ali i prihvatiti obavezu i učiniti da se ti milioni ptica i dalje zaustavljaju na mjestima na kojima to čine hiljade i hiljade godina.

„Ako se unište ta ptičija staništa, nisu samo ptice u ogromnom problemu. Sve je na zemlji povezano. Ne znam da li je legenda kako je Ajnštajn jednom spomenuo da će ljudski rod nestati ako nestanu pčele“, kaće sagovornik Portala Analitika.

Vraćajući se na temu pelikana na Skadarskom jezeru, Rubinić kaže:

„Populacija pelikana je generalno užasno mala i svako mjesto na kojem se pojavi ova ptica zavređuje apsolutnu zaštitu. Na Skadarskom jezeru trenutno ima samo oko deset parova. A šezdesetih godina, populacija pelikana bila je jednaka na Prespanskom i na Skadarskom jezeru – po oko 50 parova na svakom. U međuvremenu, grčki dio Prespanskog jezera su zaštitili, pa im je tamo populacija narasla na 1.200 parova i to je danas daleko najbitnije mjesto za gniježdenje pelikana na planeti! Skoro smo na studijskom putovanju kojeg je u okviru malih grantova CEPF organizovao crnogorski NVO Green Home uz podršku CEED i Univerziteta Donja Gorica na kojem je bilo prisutnih 49 učesnika iz regiona ali iz ostalih evropskih zemalja i SAD imali priliku na Prespi čuti izuzetnih predavanja na temu zaštite pelikana. Bilo mi je  veoma stalo da nekog odgovornog iz Crne Gore povedem na ta predavanja. Međutim, uvijek su imali prečih obaveza“, veli Rubinić.

Stavljanje noge u vrata: Rubinić ističe i posebno naglašava važnost saradnje sa lokalnim organizacijama u oblasti zaštite životne sredine i ugroženih biodiverziteta.

„BirdLife International je organizacija dugog iskustva. Ove godine slavimo 90 godina postojanja. To je, da preciziramo, krovna organizacija za preko 120 organizacija iz cijelog svijeta. Važno je reći da samo jedna organizacija u zemlji može biti naš partner. U Crnoj Gori ga još nemamo, ali je Centar za zaštitu i proučavanje ptica na najboljem putu da to postane“, najavljuje Rubinić.

Ističe, međutim, i da je nemoguće djelovati bez uključenosti države čija je teritorija ili njen dio ekološki ugrožen.

„Mi stalno akcentiramo da je zahvaljujući fondovima CEPF-e, spašeno sigurno više miliona hektara područja najbitnijih za biodiverzitet, i to kroz jačanje zaštite ili uključivanjem u neki održivi vid korišćenja, kao što je održivi turizam, ili kroz sistemsko upravljanje slatkim i slanim vodama.

Primjera radi, prije deset godina je na području Indokine, Laosa, Vijetnama, otkrivena do tada nepoznata vrsta antilope, i to u  momentu kada joj je već prijetilo istrebljenje. Tada se urgentno reagovalo. Za lokalno stanovništvo, koje je lovilo ove antilope radi prehrane, omogućili smo i našli druge načine preživljavanja, konkretno kroz ribolov, i oni su prestali da love antilopu“.

Priroda se mora štititi, jer, kako naglašava Rubinić, stvari se naknadnim intervencijama nikada ne mogi vratiti na pređašnje stanje.

A i kako bi, ako se „vruća tačka“ proglašava na 70 posto ugroženog biodiverziteta?

„Slikovito rečeno, mi u posljednjem momentu stavimo nogu u vrata, da se ne zatvore, da spriječimo najgore, kada je čovjek svojim djelovanjem ili nedjelovanjem napravio već previše štete“, precizan je Rubinić.

 

 

Gordana BOROVIĆ