Kristof Valc godinama je bio inventar drugorazrednih njemačkih TV produkcija. Sve dok ga nije otkrio Kventin Tarantino. Sa preko 50 godina postao je zvijezda svetskog filma, a sada je osvojio i drugi Zlatni globus.
Do 2008. godine je taj glumac, njemačkih korijena koji je odrastao u Austriji, prešao pedesetu i postao nekom vrsta (ne baš slavnog) inventara njemačkih televizijskih produkcija. Valc je bio jedan od onih glumaca čije lice svi znaju, a imena teško ko da može da se sjeti. Glumio je sporedne uloge i bio pretplaćen na likove zločinaca, psihopata i melanholika. Jednom je svoj repertoar prokomentarisao rečima: „Pogledajte moje lice – da li biste me vi uzeli da vam glumim neki običan lik?“Običan lik nije bio ni Hans Landa koji mu je namijenila američka rediteljska megazvijezda Kventin Tarantino, ali sa ulogom u filmu „Prokletnici“ (Inglorious Basterds) Valc je postao zvijezda međunarodne filmske scene. Tarantino priča da mu je Valc „vratio njegov film“, u trenutku kada je već mislio da od njega odustane jer nije mogao da nađe adekvatnog glumca za ulogu Lande. Austrijanac pak kaže da upravo Tarantinovoj genijalnosti treba zahvaliti Valcovu neponovljivu interpretaciju nacističkog zločinca koja mu je donijela prvi Zlatni globus 2010, a onda i Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu. Valc je u Tarantinovoj crnoj komediji, slažu se svi, ukrao šou i glavnoj zvijezdi filma, Bredu Pitu. Valc je jednom u intervjuu za DW ispričao da ga je Tarantino odabrao u „tradicionalnom“ kastingu: „Jedan nevjerovatno ljubazan gospodin me je pozvao na razgovor. I tek nakon što smo se malo upoznali, rekao je da bismo mogli malo da pročitamo scenario. Nigdje okolo nije bilo kamere – kome bi Tarantino trebalo da pokaže snimak?!“
Od tog dana je kultni američki reditelj očigledno u Valcu pronašao „novu muzu“, nakon Harvija Kajtela, Semjuela L. Džeksona i Ume Turman. Poslije „Prokletnika" Valc je bio dio i sljedeće Tarantinove produkcije, špageti-vesterna „Oslobođeni Đango (Django Unchained). Štaviše, 49-godišnji američki reditelj tvrdi da ga je Valc, odvevši ga na Vagnerov „Prsten Nibelunga“, doveo na ideju za novi film i da ga je skrojio baš po Valcovoj mjeri. Glavni ženski lik se u filmu zato i zove Brumhilda.56-godišnjem glumcu sa njemačkim, a odnedavno i sa austrijskim pasošem, to je u Los Anđelesu donijelo i drugi Zlatni globus za sporednu ulogu i još jednu nominaciju za Oskara.
Valc je tako postao vičan paradiranju po crvenom tepihu u Holivudu. U poslednje dvije godine glumio je u nekoliko A-produkcija: „The Green Hornet“ sa Kameron Dijaz i Tomom Vilkinsom, „Water for Elephants“ sa Ris Viderspun, „Tri musketara“, „Carnage“ Romana Polanskog...
Ali, uprkos svemu tome, ni u kom slučaju se ne može reći da je Kristofu Valcu kasna slava „udarila u glavu“. I dalje se u intervjuima predstavlja umjereno, mudro i skromno, svoj privatni život čuva „kao zmija noge“ i zaključuje: „Činjenica da nemaš više 25 godina je prednost. A velika je prednost i kad iza sebe imaš puno uspona i padova.“
Kada ga pitaju da li se nekad, uz čašu vina i na terasi u Malibuu, zapita da li mu se sve ovo zaista događa, on odgovara: „Da, ali ne u Malibuu, nego dok snimam filmove.“ Slava i visoki honorari koji idu s njom su mu, kaže, pomogli da ostvari jedan san – da bez griže savesti može da odbije ponude koje mu se ne sviđaju.
(B92)
