Sa moćnim privrednim kombinatom iza sebe, čije ime je i nosio, Jugoplastika je harala evropskom košarkom. Kada uz vas stoji firma od 13.000 radnika, koja pravi 3.200 različitih proizvoda, onda je to sasvim dobar zamajac za uspjeh. A recept je bio: bez stranaca, sa mladim snagama, uz pravu dozu iskustva.
Na klupi - Božidar Maljković. Na terenu, pored ostalih, Toni Kukoč, Zoran Sretenović, Dino Rađa, Žan Tabak, Duško Ivanović, Velimir Perasović, Luka Pavićević, a malko kasnije i Duško Ivanović, Petar Naumoski i Zoran Savić... Moćna imena. Čak i tada, u mladim danima.
Pred Jugoplastikom su, u finalima onoga što sada nazivamo Euroligom, padali Makabi 1989. (75:69), Barselona 1990. (72:67), a treću titulu u nizu, opet protiv Barse (70:65) osvojio je tim promijenjenog imena, Pop 84, jer je "Jugo" u imenu previše žuljalo tadašnje nove vlasti u sadašnjoj nezavisnoj Hrvatskoj.
A od kada je Jugoplastika nestala (firmu je privatizovao tajkun Željko Kerum, oko 11.000 ljudi ostalo je bez posla, a zgrada u Splitu je srušena kako bi na njenom mjestu bili izgrađeni stanovi i tržni centar), nestala je i košarkaška moć Splićana.
KK Split, u velikim finansijskim problemima, nekako se drži u regionalnom takmičenju, trenutno je deveti u ABA ligi, no ni brojne promjene imena (Pop 84, Slobodna Dalmacija, Kroacija Osiguranje...) nijesu donijeli nijedan važniji trofej od državnog prvaka 2003. Nikola Vujčić, koji se vratio u rodni grad i klub u kome je započeo svoju karijeru ne bi li mu pomogao, predložio je da KK Splitu vrati staro ime. I - mnoge tamošnje javne ličnosti su oduševljeno rekle "što da ne!". Osim pojedinih političara, poput onih iz lokalnog HDZ-a, koji smatraju da ne treba vraćati ime koje podsjeća na Jugoslaviju.
Međutim, političari su jedno, a narod nešto drugo. U anketi koja je tim povodom priređena u zagrebačkom "Večernjem listu", čak 58% čitalaca je podržalo je vraćanje starog imena splitskom klubu, dok je 42% bilo protiv. (Blicsport)