Poznati crnogorski publicista, Rajko Cerović, kazao je, komentarišući za Portal Analitika božićne poslanice mitropolita crnogorsko-primorskog, Amfilohija, i mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, Mihaila, da se poruke ove dvojice crkvenih poglavara veoma razlikuju.
SPC se u licu njenog mitropolita Amfilohija, svake godine, kaže Cerović, potrudi da nam zapriječi pristup civilizaciji, dok je Mihailova poslanica upućena svim Crnogorcima i drugima u Crnoj Gori, izraz želje za njihov napredak, zdravlje i sreću.
Cerović kaže i da su sve „nastranosti“ koje u Božićnoj besjedi pominje mitropolit SPC, odavno, legalizovani, sastavni dio upravo njegove crkve.
„Svake Nove godine i Božića, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori se, u licu njenog mitropolita Amfilohija, potrudi da nam zapriječi pristup civilizaciji. Svake Nove godine i Božića otud se šalju poruke mržnje i dubokog nerazumijevanja za humanističke tekovine čovječanstva. Te drž’ protiv abortusa, te navodnih seksualnih nastranosti, te drž’ protiv NATA, te drž’ za tobožnje vizantijsko pravoslavlje kao svemogući spas...
Sve, bukvalno sve „nastranosti“ koje u božićnoj besjedi pominje mitropolit SPC odavno su legalizovani sastavni dio upravo njegove crkve, odavno se sudovi nose sa raznim Pahomijima i njima podobnim, dok ih njihova crkva štiti““, ocjenjuje Cerović i dodaje da SPC, „u tom slučaju, predstavlja najzapadniju instituciju u društvu, ako su pomenute nastranosti samo proizvod Zapada, kako srpski mitropolit klikuje.“
„Što se toliko oborio na svoju ustanovu nije baš jasno, ako je jasna njegova bitka protiv NATA. Kao država, Crna Gora, koju on lično, na svakom koraku prezire i potcenjuje, predstavlja toliku silu da može živjeti izvan svih bezbjedonosnih saveza. Daleko će Amfilohije dogurati u zapadnim očima. U to nema sumnje“, kaže Cerović i dodaje, osvržuži se na poslanicu mitropolita Mihaila:
„Drugo je besjeda mitropolita Mihaila. Sva je upućena Crnogorcima i drugima u Crnoj Gori, za njihov napredak, zdravlje i sreću. Samo je gorko upozorenje vlastima zbog njihove nebrige za sudbinu naše crkve, za poltroneriju prema tuđinskoj ustanovi. To je više zaista neizdrživo. To je, sigurno, najveće ogrješenje o vlastiti narod i državu. Valja se plašiti da će im na tom pitanju, kad tad, nesumnjivo ’pući’, što bi rekao Vito Nikolić, strašna pogibija i studeni mramor na vidiku“.
