Mihailo, u poslanici proslijeđenoj Portalu Analitika, kaže da se u našoj duhovno podijeljenoj zemlji ona manja polovina odrekla svoga imena i da mrzi svoj narod crnogorski, a obožava ga pod tuđim imenom.
„Danas, kada svi hrišćanski narodi slave Božić u svojim crkvama, jedini narod u Evropi, crnogorski, svetkuje ga pod zvijezdanim nebeskim svodom ili u tami. U našoj duhovno podijeljenoj zemlji ona manja polovina odrekla se svoga imena. Mrzi svoj crnogorski narod pod tim pravim i svetim imenom, a obožava ga pod tuđim. Klanja se lažnim prorocima i svecima koji su topuzom i macom dijelili pravdu Božju svojem narodu. Drži utamničenu našu istoriju, vladare, svjetitelje, naš duh i kulturno nasljedje u crkvama i manastirima koji su nam oteti prije više od devet decenija. U svoje Božje hramove sazdane rukom i trudom naših slavnih predaka u slavu i čudotvornu moć crnogorskih svečeva ne smijemo ni da privirimo i da se pomolimo Bogu“, poručuje Mihailo u svojoj poslanici.
O podsjeća da ovim Božićem, počinje 20. ljeto kako je CPC raspeta na krstu, a da se svetinji Lovćena stalno prijeti, dok Rumija svjedoči o duhovnoj okupaciji, te da je najveći problem oportunizam i dobrovoljni pristanak na duhovnu okupaciju.
„Svetinji Lovćena se stalno prijeti, a pokorena Rumija s karaulom pod imenom bogomolje śedoče o duhovnoj okupaciji jedine nam drage domovine Crne Gore. Okupirana Crna Gora sa svojom većom polovinom naroda stalno odlaže svoje oslobođenje. Naš najveći problem zato je oportunizam i dobrovoljni pristanak na duhovnu okupaciju. Okupirani državnici i svjetitelji, vladari i istorija u zauzetim znamenjina postali su prirodno stanje. Ono potvrđuje i dokazuje našu nemoć za slobodom, istinom i pravdom, naš pristanak na status quo, i u krajnjem našu nepripadnost Crnoj Gori. Prolazi Božić za Božićem a mi stalno odlažemo ostvarenje naše duhovne slobode. Zatvaramo oči pred neumitnom istinom – Crna Gora nije slobodna sve dok ne oslobodi svoj duh, kulturno-istorijsko nasljedje i svetinje koje su joj pod upravom druge države i crkve čineći je zemljom, podijeljenog suvereniteta“m poručuje Mihailo i nastavlja:
„Kako onda možemo, braćo Crnogorci, i svi Vi dragi hrišćani, sa utamničenim svecima, otetim bogomoljama i prisvojenom kulturnom baštinom iđe, a kamoli u Evropu koja ne zna za problem Crnogorske pravoslavne crkve, a ujedinjuje se na načelima slobode i ljudskih prava?!
Vrijeme je da naši upravljači državom i društvom konačno iskažu svoje opredjeljenje za koju su to oni crkvu i pravdu u svojoj kući, za svoju, crnogorsku, ili tuđu. I da to urade ne na riječima već na djelu! Jer, dobar je vjernik samo onaj što kaže inom sam svojim potvrđuje činom“.
Mihailo poručuje onima koji predvode Crnu Goru dase oslobode, da se svi oslobodimo, da probude zaspalu i duhovno klonulu Crnu Goru, koja ne poštuje sebe.
„Draga braćo koja predvodite Crnu Goru oslobodite se, da se svi oslobodimo. Probudite zaspalu i duhovnu klonulu Crnu Goru koja još uvijek ne poštuje sebe! Izvedite naš narod iz stanja moralnog i duhovnog pada i okrnjenog ili izgubljenog identiteta na svoj pravi i jedini put slobode, uzvišenosti i gordosti. I vječnosti Crne Gore koju slavi naša progonjena himna.
Ne dopuštite da preko naših usta izlaze tužne riječi u danu najveće radosti, kako se ne možemo pouzdati u svoje nemoćne i ravnodušne vladare, a možemo samo u svoje svečeve i Boga.
Potvrdite da svu nadu uz Božju polažemo i u ljudsku pravdu! Tako će se ispisivati ponovo svijetle stranice naše istorije ovoga doba. I zasvijetliće kao što svijetli Hristov put.
Mihailo poručuje da Hristov put, istina i život ostaće za vječna vremena najveći ideal kojem ljudski rod treba težiti, te da njegova Božanska načela protkana kristalom plemenitosti, blaženstva, milosrđa i čovjekoljublja urezane u naše duše treba da predodređuju naše misli, akcije i težnje.
„Samo idući njegovim uzvišenim primjerom život možemo učiniti ljepšim, uzvišenim, čestitijim i boljim. Tada će nam se sve pokazali u pravoj svjetlosti. Sve će dobiti svoj drugi izgled. Ljudi će postati bolji pretvarajući zemlju kao nesnosnu dolinu suza u Božanski raj za sve i svakog. Preporođeni, i mi ćemo zasijati novom svjetlošću istinskog života i sreće. Zavladaće mir i spokoj u ljudskim dušama, među ljudima i narodima, nedjeljivi mir i ljubav u svijetu“, poručuje mitropolit CPC.
On poziva da Božićnji praznici, budu dani kada ćemo se najviše starati da podesimo svoj život prema životu i misiji Bogočovjeka Isusa Hrista.
„Misleći na Njega postajemo plemenitiji, uzvišeniji, ljudskiji u svojim ośećajima, težnjama i radu. Misliti na njega danas je potrebno kada Svijet i mi u njemu preživljavamo tešku krizu u svemu čije je rodno mjesto u čovjeku lišenom Isusa Hrista.
Hristovo rođenje, taj najradosniji dogadjaj Svijeta neka bude proslavljeno otvaranjem naših duša za sve što je veličanstveno, dobro, pravedno i uzvišeno!“, poručuje Mihailo.