Novi-stari premijer Đukanović unio je optimistički duh. Primjetan je zaokret u vođenju ekonomske politike, bolje reći u vrijednosnom sistemu na kojem on zasniva ekonomski sistem. Mislim da je shvatio da uloga države mora biti mnogo značajnija, u ekonomskom, a ne u administrativnom smislu, kaže za Pobjedu glavni izvršni direktor First Financial Bank Predrag Drecun.
Predrag Drecun je prije desetak godina napustio politiku, iako je od opozicionara stigao do pozicije potpredsjednika crnogorske vlade. Posljednju deceniju proveo je radeći u biznisu, bankarstvu, a nerijetko je u crnogorskim medijima bio tretiran i kao referentan politički analitičar.
To je bio povod za razgovor u kojem Drecun za Pobjedu govori o tome šta nas čeka u godini koja je počela, komentariše najavljene fiskalne i mjere štednje nove Đukanovićeve Vlade, apostrofira najvažnije mjere za oporavak od krize i strateške pravce razvoja i resurse Crne Gore, podsjeća na svoje političko djelovanje u turbulentnim 90-im godinama prošlog vijeka…
POBJEDA: Kako komentarišete budžetski koncept za 2013. godinu, koji je restriktivan u javnoj potrošnji, a donosi i dodatni, krizni porez?
DRECUN: Može se zavoditi red u ekonomiji sa dvije strane – štednjom, odnosno restrikcijama ili stimulacijom rasta. Pođite od svog domaćinstva – ako nemate novca, ili ćete smanjiti izdatke za obuću, odjeću, za ogrijev, ili ćete raditi više kako biste više zaradili da pokrijete sve te troškove.
POBJEDA: Kako da se radi više?
DRECUN: Ako Crna Gora nema šta da ponudi, onda smo mi beznadežan slučaj. Ali, to nije tačno. Realno postoji tražnja za onim što Crna Gora može da ponudi i ja mislim da je Đukanović kao novi-stari premijer, bar po konceptu koji je iznio u ekspozeu, shvatio da prve godine treba stegnuti kaiš, jer je nemoguće za godinu napraviti takav scenario koji će podići rast ekonomije na potreban nivo, ali je pokrenuo i mnoge razvojne projekte.
POBJEDA: Svjetska banka, međutim, sugeriše još restriktivniju potrošnju i veće poreze…
DRECUN: Tako je, vidimo da Svjetska banka nema baš optimistički stav kad je u pitanju naš rast. Ali mislim da je Đukanović unio taj optimistički duh. Primjetan je taj zaokret u vođenju ekonomske politike, bolje reći u vrednosnom sistemu na kojem on zasniva ekonomski sistem.
Mislim da je shvatio da uloga države mora biti mnogo značajnija. U ekonomskom, a ne u administrativnom smislu. I mislim da će ova godina biti možda godina iznenađenja. Pozitivnih, naravno. Očekujem da će se dogoditi neke investicije, koje su ranije osporavane, usporavane i odlagane…
POBJEDA: O kakvom zaokretu govorite?
DRECUN: Mislim da je povratak gospodina Đukanovića na mjesto premijera u stvari priznanje da postoje problemi koje drugi ljudi nijesu mogli da riješe. Ne bih rekao da su loše radili, ali jednostavno sa nekim problemima se nijesu mogli nositi. Njegove najave zvuče optimistično, ali mislim da on sigurno ima osnovu za takav stav.
POBJEDA: I ministar Brajović je ovih dana najavio čak i početak izgradnje auto-puta još ove godine. Da li je to realno očekivanje?
DRECUN: Prema nekim mojim saznanjima, možda rizikujem da javnost informišem više nego što to meni pripada, mislim da će se još tokom prvog kvartala „zapakovati“ priča o auto-putu, znaće se ko će dobiti tu koncesiju.
Zato mislim da ima razloga za optimizam kod gospodina Brajovića. S tim u vezu dovodim i izjavu premijera još u predizbornoj kampanji da se očekuje nekih 40.000 novozaposlenih. To je u četvorogodišnjem periodu realna procjena, ukoliko iskoristimo sve svoje potencijale, a oni nijesu mali.
POBJEDA: Šta još vidite kao značajniji razvojni impuls u novom konceptu Vlade?
DRECUN: Vidljiv je i akcenat na poljoprivrednu proizvodnju. Taj akcenat je vrlo primjetan i zbog toga što je na čelo tog ministarstva došao gospodin Petar Ivanović, čovjek koji je strateški ekonomski ekspert. Jer danas poljoprivreda, kao dio društvenog proizvoda, nije samo zbir poljoprivrednih domaćinstava koje drže po pet ili 10 krava. Danas je, mjereno savremenim aršinima, poljoprivreda nešto što je sublimacija dostignuća u raznim naučnim oblastima i na kraju tržišta. Zato mislim da takav sveobuhvatni pristup poljoprivrednim potencijalima, a to podrazumijeva i učešće države u subvencionisanju poljoprivredne proizvodnje, stimulacije putem kreditnih aranžmana, može dovesti do toga da već tokom ove godine supstituišemo domaćom proizvodnjom sadašnji uvoz mesa za blizu 20 odsto.
POBJEDA: Šta bi to značilo na duži rok?
DRECUN: U predstojećem četvorogodištu, ovih 500 miliona eura koliko se sada daje na uvoz hrane, mislim da bismo, ako ne u cjelini, ono bar u dvotrećinskom omjeru, mogli supstituisati taj uvoz domaćom proizvodnjom. To bi bio fantastičan rezultat jer bismo na taj način snizili spoljnotrgovinski deficit. Jer kad nemate monetarnu politiku u svojim rukama, onda preostaje samo realna ekonomija kao izlaz iz krize i svih problema koje ona nosi.
POBJEDA: Neki respektabilni ekonomisti misle da bi se taj spoljnotrgovinski deficit još efikasnije „ispeglao“ samo manjim podizanjem procenta iskorišćenosti crnogorskih energetskih potencijala…
DRECUN: Naravno, ali to je danas daleko od realnih mogućnosti…
POBJEDA: Zašto, kad znamo da je, recimo, projekat Buk Bijele bio svojevremeno sasvim realan?
DRECUN: Da, ali su se onda pojavili neki međunarodni faktori koji su našli svoje eksponente u Crnoj Gori. To su bili neki energetski lobiji koji ne žele da forsiraju ove obnovljive izvore energije. Došlo je do velike dreke, a kasnije se negdje i otkrilo da je nevladina organizacija koja je bila lider u suprotstavljanju tom projektu finansirana upravo od strane tog lobija. To su velike igre i za našeg građanina koji samo gleda TV ili čita novine te stvari su nedokučive. Sve izgleda kao nevjerovatna priča, ali mislim da Crna Gora nije slučajno u zoni tako niske iskorišćenosti svog energetskog potencijala, naročito vodnog. Prosto je neshvatljivo da nemamo zatvoren energetski bilans makar sopstvenih potreba.
POBJEDA: Iako neshvatljivo, to je činjenica. Kako to promijeniti?
DRECUN: Crna Gora, da bi imala održiv ekonomski sistem, mora da zatvori dva bilansa. Da bi bila ekonomski nezavisna država mora da zatvori bilans hrane i bilans energetike. To se, uostalom, danas izdiže na nivo ljudskih prava – potreba za hranom i potreba za energijom. A potencijala imamo i za jedno i za drugo. Ponavljam, neshvatljivo je da dozvoljavamo da uvozimo energiju i da uvozimo skoro dvije trećine hrane. Treba raditi na tome. I ja mislim da smo upravo sada, sa konceptom koji je predstavio Đukanović, svjedoci početka jedne nove filozofije koncipiranja ekonomske politike…
POBJEDA: Ipak, u okviru tog koncepta je najavljeno i novo zaduživanje. Kako to komentarišete?
DRECUN: Kad se nađete u situaciji da nema novca postoji brzi način prevazilaženja tog problema, a to je zaduživanje. Ali ako se oslanjate samo na taj koncept, onda vas u budućnosti čekaju još veći problemi. Nije loše zadužiti se ako nemate drugo rješenje, pogotovu na kratak rok. Jer u kratkom roku nemoguće je izgraditi hidrocentralu, ili auto-put ili potrebne hotelske kapacitete. U kratkom roku od godinu dana efekte može dati jedino poljoprivredna proizvodnja…
POBJEDA: Ali, ministar Ivanović je baš ovih dana izjavio da je razvoj poljoprivrede evolucija, a ne revolucija…
DRECUN: Da, naravno, ali evolucija se pravi u načinu shvatanja odnosa prema poljoprivredi. Jer poljoprivreda mora da bude jedan od osnovnih elemenata razvoja Crne Gore. Naročito će to biti važno u okviru Evropske unije. Zato treba učiniti sve da do pristupanja EU Crna Gora zatvori svoj bilans hrane. Treba dostići taj kvalitet, a mi to možemo. U međuvremenu može biti i efekata u kraćem roku.
POBJEDA: Da se vratimo novom zaduživanju…
DRECUN: Ako zaduživanje bude samo jedna etapa u ovom četvorogodišnjem ciklusu, a objektivno u ovom trenutku se na drugi način ne mogu prevazići problemi koje imamo, to je prihvatljivo. Ali ako se nastavi sa zaduživanjem, a bojim se da postoji pritisak svjetskih finansijskih centara moći da se Crna Gora što više zaduži, to neće biti dobro.
POBJEDA: Zašto strahujete od tih pritisaka?
DRECUN: Pa, to je trend na ovim prostorima. Evo, imate podatak da je Titova Jugoslavija bila zadužena nekih 20 milijardi dolara, a danas su bivše članice te Jugoslavije ukupno zadužene oko 200 milijardi.
Ali kažem, kad se zadužujete i znate zašto to radite, kad imate jasnu viziju kako ćete vratiti novac, da ćete možda otvoriti neki razvojni ciklus, onda to nije loše. A već sam rekao da novi koncept Vlade ide baš u tom pravcu, i to ohrabruje.
POBJEDA: Kao bankar, kako gledate na ulogu finansijskih institucija u tom nekom budućem razvojnom konceptu?
DRECUN: Sve crnogorske banke su privatne. Nemamo ni jednu državnu banku, osim što je možda Prva banka, kao jedina domaća banka, bila na određeni način implicitno označena u javnosti kao da je državna. Ona je imala, rekao bih, tu zlu kob da je svi doživljavaju kao domaću banku i da svi traže od nje da se tako i ponaša. Ali kad je u jednom trenutku država stala iza te banke, digla se ogromna halabuka, potpuno neopravdano, jer su sve države u svijetu pomogle svoje banke. Radi poređenja, u krizi tokom 2008. i 2009. godine oko osam hiljada milijardi funti Britanija je upumpala u svoje banke.
Na žalost, u Crnoj Gori ne postoji državna banka. Mislim da zemlje koje su završile tranziciju već šalju signale da treba imati neku tzv. državnu banku.
POBJEDA: Kakav je danas bankarski sistem u Crnoj Gori?
DRECUN: Mislim da je bankarski sektor isključivo orijentisan na crnogorsko tržište, a ono je suviše malo za toliko banaka. Zato se dešava nešto što bih ja nazvao efektom protočnog bojlera. Cirkulišu isti klijenti. Ako uđu u problem kod banke A, idu kod banke B i taj problem riješe, pa onda dalje… Tako da kod pet ili šest velikih banaka koje danas imamo u Crnoj Gori imate gotovo iste klijente.
Potrebno je, po mom mišljenju, da dođe do ukrupnjavanja bankarskih institucija, do njihovog spajanja. Neko od renomiranih gostiju iz svijeta, mislim da je to bio gospodin Isak Adižes, nedavno je rekao da Crna Gora može da bude centar za finansijski konsalting u regionu, kao što je, recimo, Luksemburg za EU.
Slažem se sa tim, čak sam i ja to ranije predlagao. Ovdje treba privući najveće regionalne banke, dati im određene uslove. Mislim da bismo mogli zbog raznih okolnosti postati lider u regionu kad je ova oblast u pitanju.
POBJEDA: Ipak, danas imamo situaciju da banke imaju novac, ali ga nerado plasiraju, a i kad ga plasiraju preskup je. Zašto?
DRECUN: To je tako. Sve banke u Crnoj Gori, izuzev Prve banke, uglavnom imaju izvore ne od depozita crnogorskih građana, iako neke možda jesu na 50 odsto tog depozita, već iz kredita ili od depozita koje im daju banke-majke iz inostranstva. Ti krediti i ti depoziti nijesu jeftini, plaćaju se po pravilu preko pet odsto, uz skupu bankarsku regulaciju, i onda se sva ta kamata, sa dodatnim troškovima, prebacuje na krajnjeg korisnika.
Ekonomski održivi projekti mogu da izdrže kamatu od osam do maksimalno 10 odsto. U poljoprivredi čak ni toliku i zato poljoprivreda mora da bude dodatno briga države. Banke će finansirati i te projekte, ali im neko mora subvencionisati razliku između realne kamate i one koju mogu da izdrže ti projekti u poljoprivredi.
Za ostale privredne grane postoji inicijativa, u okviru tog dogovora među bankama, da se dođe do niže kamatne stope. U to se čak i Centralna banka umiješala u posljednjem kvartalu prošle godine. Rekao bih malo nespretno, ali sa dobrom namjerom.
POBJEDA: Možete li konkretno reći zašto su banke danas tako suzdržane u kreditiranju privrede, nekih razvojnih projekata?
DRECUN: Pa, evo, ako ja kao bankar moram da platim šest odsto na depozit koji je oročen na godinu, ako moram da pokrijem svoje troškove koji su, što zbog regulacije, što zbog nekvalitetnog menadžmenta na nivou države uopšte, koji iznose najmanje 3,5 do četiri procenta, onda je to već skup novac. Uračunaju li se i faktori rizika, to su dodatnih dva ili tri odsto i ako se još doda taj minimalni euribor, ne možete doći do realne kamate ispod 13 do 14 odsto. Kako ćete nekoga ko je svoj kapital uložio u banku natjerati da daje kredite ispod te cijene. Jednostavno, nema logike za tako nešto.
POBJEDA: Kako onda Centralna banka, odnosno država može na to uticati?
DRECUN: Da država ima mehanizme monetarne politike mogla bi primarnom emisijom da se upliće u to tržište. Ovako ostaje samo da radi nešto poput ovoga što je pokušala Centralna banka. To je oročena mjera i vidjećemo kakve će rezultate dati. Bojim se da će se samo stvoriti neko pojačano crno tržište novca, a lihvarstvo ili zelenašenje u Crnoj Gori nije nepoznato još od davnih vremena.
