KOSTIĆ: Povećanje PDV-a nije najgore što može da se desi

- Ne treba olako donositi zaključke, posebno kada je o porezima riječ. Sa ovog aspekta gledano, nema svako povećanje poreza za obaveznu posljedicu smanjenje standarda građana. No, sigurno ako država nema dovoljno poreskih prihoda izlaz je ili u smanjenju javne potrošnje ili u povećanju javnih prihoda (novi ili uvećani porezi) ili u novom zaduživanju - čitaj novom - uvećanom oporezivanju. Treba sve pažljivo razmotriti i naći odgovarajuću mjeru - kaže Kostić.

POBJEDA: Moguće povećanje poreza, prije svega PDV-a, dežurna je ekonomska tema.

KOSTIĆ: O porezima, njihovom uticaju na ekonomsku efikasnost, ekonomiju zemlje i standard građana najšira javnost u stvari vrlo malo zna, pa stoga ova tema može biti i često jeste sredstvo manipulacije u cilju zaštite interesa određenih društvenih grupa.

Pitanje povećanja PDV-a se ne može jednostrano razmatrati samo u svijetlu njegovog povećanja, kako se to najčešće čini. Razlog tome jeste što država nikada ne može u jednom trenutku promijeniti samo jednu politiku. Uvijek je riječ o više njih. Ako poveća neku poresku stopu (u ovom slučaju stopu PDV-a) država mora ili da se manje zadužuje ili da poveća rashode. Mora se, dakle, utvrditi da li bi taj porez bio praćen povećanjem državnih rashoda ili, recimo, smanjenjem zaduživanja.

POBJEDA: Prije konačne odluke o eventualnom povećanju PDV-a, što je neophodno raščistiti?

KOSTIĆ: Morali bismo, prije nego olako izreknemo svoj predlog u vezi s tim, imati u vidu raspodjelu poreskog opterećenja i kombinovani uticaj politika na ekonomske varijable – na primjer proizvodnju. U tom smislu je potrebno razlikovati one kojima je porez razrezan od onih koji podnose poresko opterećenje. Poresko opterećenje nikada ne snose firme (i ako može biti njima razrezan i ako ga one plaćaju) - već pojedinci (kao akcionari, zaposleni, potrošači). To, takođe, treba imati u vidu pri razmatranju predloga o visini poreskih stopa koji dolaze od strane preduzeća koja razumljivo preferiraju niže poreske stope i njihovog uticaja na strane investitore. U vrijeme ozbiljne ekonomske krize, uz značajan nedostatak poreskih prihoda praćen permanentnim rastom zaduženosti države po tom osnovu, ne bi se sa sigurnošću moglo reći da su jako niske poreske stope interes građana, ma kako to čudno izgledalo, jer će građani u budućnosti zbog zaduženja države za nedostajući iznos sredstava vraćati iznose uvećane za kamatu, što znači da će suštinski plaćati veći porez kroz duži period vremena. Da ne govorimo kakav to uticaj ima na budući oporavak. Đavo ni upola ne izgleda crn kakav stvarno jeste. Zar ne? Zato moguće povećanje PDV-a, kao što vidimo, nije najgore što može da se desi iako, naravno, to nije ono što želimo da se desi.

Ne treba, dakle, olako donositi zaključke, posebno kada je o porezima riječ. Sa ovog aspekta gledano, nema svako povećanje poreza za obaveznu posljedicu smanjenje našeg standarda. No, jedno je sigurno, ako država nema dovoljno poreskih prihoda izlaz je ili u smanjenju javne potrošnje ili u povećanju javnih prihoda (novi ili uvećani porezi) ili u novom zaduživanju - čitaj novom-uvećanom oporezivanju. Treba sve pažljivo razmotriti i naći odgovarajuću mjeru.

POBJEDA: Na koji način Crna Gora može smanjiti ključne rizike u ekonomiji?

KOSTIĆ: Rizici naše ekonomije su višestruki. Oni su međuuslovljeni i povezani i nije ih moguće posmatrati pojedinačno van povezanosti, a da pri tome ne napravimo grešku ili da nam promakne valjan uvid u kompleksnost problema.

Ako kažemo da je ključni rizik javni dug, onda time kažemo da imamo problem sa budžetskim deficitom, visokom javnom potrošnjom, problem sa platno bilansnim deficitom, uvozom koji daleko nadmašuje izvoz, niskom produktivnošću, slabom konkurentnošču, visokom nezaposlenošću… Jasno je, dakle, da javni dug predstavlja izraz uticaja mnogo drugih faktora, pa ako kažemo da treba ograničiti rast javnog duga onda treba da znamo da se bavimo, posredno ili neposredno, svime što smo nabrojali i da u tom smjeru djelujemo. Ključno je da ostvarimo povećane prihode od izvoza robe i usluga, a to znači podići sposobnost produkcije - ekonomski rast.

Povećanog izvoza nema bez novih ulaganja u proizvodnju robe i usluga za izvoz, rasta produktivnosti i smanjenja domaće potrošnje. Bez ovoga nema konkurentnosti, a bez jednog i drugog nema smanjenja uvozne zavisnosti - bez koje, opet, neće padati javni dug, osim ako drastično smanjimo domaću potrošnju, ali i ta mjera ima svoje donje granice koje predstavljaju „prag socijalne izdržljivosti“ i nijesu održivo rješenje.

Ni strane direktne investicije neće biti održivo rješenje ukoliko ne napredujemo u osvajanju novih potrebnih znanja i poslovnih vještina. Ekonomski rast baziran na rastu ukupne produktivnosti i novim ulaganjima jeste nesumnjivo smjer u kome se treba kretati. Ne kaže se uzalud da je od samog kretanja važnije u kom se pravcu krećete.

Vladi preostaje jedino da radi bez oklijevanja

POBJEDA: Javnost očekuje da se zemlja povede putem ekonomskog oporavka. Je li to realno i koji su, po Vašem mišljenju, ključni porezi da bi se cilj postigao?

KOSTIĆ: Nije pravo pitanje da li je oporavak moguć, već koja će biti cijena oporavka. Generalno gledano, rješenje uvijek postoji, ali se postavlja pitanje njegove dostupnosti u datom trenutku, cijene njegove primjene i spremnosti da se ta cijena plati. Gledano drugačije, problemi imaju tendenciju da se uvećavaju i da uzimaju oblik koji nije poželjan – ukoliko se na njih ne djeluje pravovremeno, pa ukoliko mi nećemo da se bavimo njima, oni će se neminovno pozabaviti nama.

To znači da Vladi ne preostaje drugo do da djeluje bez oklijevanja, energično, stručno, ne vodeći se pritom „rejtingom popularnosti“, sa kratkoročno korisnim rješenjima na štetu dugoročnog napretka. Ona treba da djeluje kredibilnom politikom koja će jačati vjeru u ekonomski i drugi oporavak. Vjera u opšti oporavak nam nije manje potrebna od samog oporavka, rekao bih, jer ona, naročito u vremenima u kojima smo, ima svoj društveno - ekonomski izraz koji može biti snažan podsticaj oporavku, ali i njegova kočnica. To se mora imati u vidu. Kada govorimo o tome koje je vrijeme potrebno za oporavak i snažniji ekonomski napredak, vrlo je važno realno sagledati naše mogućnosti i pri tome imati na umu da je period oporavka, suprotno od perioda ekonomskog prosperiteta, postupan, spor i dugotrajan. On je takav zbog ozbiljno narušenih ekonomskih performansi privreda skoro svih zemalja svijeta, pa i naše, što znatno smanjuje opšta ekonomska očekivanja, a ona se naglo, u kratkom roku, ne pretvaraju u optimistična očekivanja - a bez optimizma nema snažnijeg napretka. Za nešto tako potrebne su godine, i to građanima treba jasno reći, upravo zarad opšteg pregnuća koje je neophodno. Ja zaista vjerujem da Vlada može da uspije u tom naumu, uz ograde koje sam naveo.

Moraćemo da se zadužimo više nego što smo planirali

POBJEDA: Budžetom za ovu godinu zaduživanje je planirano na 250 miliona eura. Visok javni dug je, međutim, označen kao jedan od značajnih rizika?

KOSTIĆ: Planirano zaduživanje za narednu godinu mi ne izgleda realno. Vjerujem da će ono biti veće, obzirom da se projekcije za ovu godinu kreću na nivou od 388 miliona eura, i ako bih, naravno, volio da griješim. Ipak, treba imati u vidu da ni zaduživanje nije nužno moguće već je u korelaciji sa sposobnošću otplate preuzetih obaveza. Alternativa zaduživanju jeste: povećanje poreskih prihoda, bolja naplata poreskih dugovanja, jača kontrola velikih poreskih obveznika, prevođenje svih oblika sive u formalnu ekonomiju, smanjenje javne potrošnje – povećana štednja, prodaja imovine i sl.

Kada je u pitanju obezbjeđenje finansijskih sredstava, pažnja dominantno treba da bude fokusirana na maksimalnom iskorišćavanju postojećih internih rezervi koje sa stanovišta sadašnjeg trenutka mogu biti vrlo značajne. Tek tada, kada iscrpimo postojeće mogućnosti, treba računati s međunarodnim finansijskim organizacijama.