Riječ je o prilično dugom tekstu, u kojem mitropolit nijednom ne pominje ni pravoslavlje, ni srpstvo, ni Srbe ni Crnogorce.
Mitropolit crnogorsko-primorski govori u poslanici, povodom dana Hristovog rođenja, o tome što je, po Crkvi, suština braka, ljubavi, rađanja..
U drugom dijelu Poslanice, Amfilohije je još jednom ponovio svoje već poznate stavove o homoseksualnosti i jednopolnoj ljubavi.
On podsjeća da se crkva „svim svojim bićem i svjedočenjem protivi protivprirodnom, beslovesnom i jalovom raspaljivanju muškog na muško i ženskog na žensko“, te upozorava da današnja „seksualna sloboda“ vodi ka „porobljavanju čovjeka seksualnim nagonima“.
„Ova revolucija novog (prastarog) paganskog totalitarizma obesmišljuje osveštanu svetinju braka, razara porodicu, ukida monogamiju, u ime individualnog polnog zadovoljstva pretvara materinu utrobu iz radionice života u radionicu smrti, legalizuje sve seksualne izopačenosti, od sodomije do pederastije. Sve se više čak i u obrazovanju forsira rani razvrat i seksualnost bez obzira na opšte ljudsko iskustvo koliko je pogubna za čovjekovo zdravlje prevremena upotreba bilo čega nezreloga i neprevreloga. Svima je poznato koliko buđenje rane seksualnosti šteti djeci i omladini, dovodeći do ranih trudnoća i abortusa, doprinoseći širenju polno prenosivih bolesti, ostavljajući duboke emotivne ožiljke, onesposobljujući mlado stvorenje za istinsku ljubav i vezanost, za poštovanje svojeličnosti i neponovljivosti ličnosti drugoga“, piše u mitropolitovoj Božićnoj poslanici.
U uvodnom dijelu Amfilohije iznosi niz religijsko-filozofskih citata o Hristovom rođenju, i nastavlja da je „Bog dao svojim blagoslovom moć
rađanja ljudskoj prirodi, ali rađanja za vječni život, a ne za smrt; rađanja za slobodu djece Božije, a ne za robovanje prolaznim stihijama ovog svijeta“, te da je „Crkva Božija Hristova osmislila i osmišljava sve ono što jeste čovjek i što je ugrađeno u ljudsko biće“.
Brak nije prosto biološko parenje muškog i ženskog: Amfilohije se potom bavi pojmom braka i time kako crkva tumači brak, navodeći da je Crkva i „zov uzajamne privlačnosti među stvorenjima osvjetlila i osmislila svetošću božanskog priziva na usavršavanje“.
- Tako shvaćena priroda čovjekova i njeni zakoni nijesu mjera i konačni cilj čovjekovog postojanja. Ono što je ugrađeno u čovjekovu prirodu, prirodu muškog i ženskog, predstavlja kvasac za uzajamno usavršavanje u ljubavi Božijoj tajnom braka i uzrastanje punoćom Božijom, za rađanje i umnožavanje roda ljudskog.
Sa tog razloga za Crkvu Božiju brak nije prosto biološko parenje muškog i ženskog i zadovoljenje beslovesne pohote nego svetinja ostvarivanja njihovog jedinstva, podvigom hristolike ljubavi i rađanjem novih bogolikih bića i time „ispunjenje svakom punoćom Božijom“ (Ef. 3, 19) čovjeka i sveukupne tvorevine Božije. Zato u svetinji braka i „ostavlja čovjek oca i mater svoju i prisajedinjuje se ženi svojoj“, da bi dvoje postalo „jedno tijelo“ (biće), na način jedinstva ostvarenog u tajni odnosa Hrista i Tijela NJegovog – Crkve (sr. Ef. 5, 31-32) – navodi se u Božićnoj poslanici.
Mitropolit Amfilohije potom govori o potrebi za hljebom i žeđi za ljubavlju – kao o dva egzistencijalna „nagona“ u čovjeku.
„No, potreba za hranom i zemaljskim hljebom tek onda zadobija pravi smisao kada se osvešta Hljebom Života vječnoga. To isto važi i za djetorodni nagon, zvani i polni nagon kojim se projavljuje žeđ za ljubavlju i zajedništvom“, navodi se u Poslanici.
Crkva koja vaspitava oba ova nagona: - Crkva od pamtivijeka, kao duboki znalac ljudske prirode, ukroćuje, preobražava, vaspitava oba ova nagona sa ciljem da im ostvari dublji cilj i smisao, kako bi se čovjek oslobodio od robovanja bilo kakvoj prinudi, a iznad svega – od robovanja smrti i prolaznosti – poručuje dalje Amfilohije, i nastavlja o značaju posta i uzdržavanja, te ponavlja ranije iznesenu izjavu da se „drvo koje ne donosi ploda, siječe i u oganj baca“.
„Sve što postoji, postoji da bi postalo savršenije i da bi donijelo ploda. Drvo koje ne donosi ploda, siječe se i u oganj baca. Upravo zbog zadobijanja istinske slobode ljudskog bića i (duhovne i tjelesne) plodnosti čovjekovog postojanja Crkva Hristova neprekidno poziva na ukroćenje i gospodarenje ljudskim nagonima, na njihovu bogodanu upotrebu, u pravo vrijeme i za ostvarenje pravih ciljeva njihove utkanosti u čovjekovu prirodu.
Zato ona postojano priziva na uzdržanje od polnih odnosa, kako prije braka, tako i mimo braka, kao i na cjelomudrenost u samom braku. Utoliko prije se Crkva svim svojim bićem i svjedočenjem protivi protivprirodnom, beslovesnom i jalovom raspaljivanju muškog na muško i ženskog na žensko.“
„Seksualna sloboda“ je robovanje seksualnim nagonima: Amfilohije poručuje u Poslanici da „današnja seksualna sloboda vodi ka porobljavanju čovjeka seksualnim nagonima“.
On tvrdi da živimo u vremenu revolucije i afirmacije nagonskog totalitarizma, vremenu zaborava „zakona Duha Života“, te da se, u najkraćem, odbacuje „duh preobražene slobode“ u ime tzv. seksualnih sloboda i „rodnih“ prava.
„Ova revolucija novog (prastarog) paganskog totalitarizma obesmišljuje osveštanu svetinju braka, razara porodicu, ukida monogamiju, u ime individualnog polnog zadovoljstva pretvara materinu utrobu iz radionice života u radionicu smrti, legalizuje sve seksualne izopačenosti, od sodomije do pederastije. Sve se više čak i u obrazovanju forsira rani razvrat i seksualnost bez obzira na opšte ljudsko iskustvo koliko je pogubna za čovjekovo zdravlje prevremena upotreba bilo čega nezreloga i neprevreloga. Svima je poznato koliko buđenje rane seksualnosti šteti djeci i omladini, dovodeći do ranih trudnoća i abortusa, doprinoseći širenju polno prenosivih bolesti, ostavljajući duboke emotivne ožiljke, onesposobljujući mlado stvorenje za istinsku ljubav i vezanost, za poštovanje svojeličnosti i neponovljivosti ličnosti drugoga“, poručuje mitropolit i nastavlja:
„Danas su mejnstrim i uopšte savremeni TV i drugi mediji postali globalni trovači i igrači u širenju ove totalitarne zaraze na način bez presedana u istoriji. Pornografija i sve njene nastranosti od homoseksualizma do pedofilije postali su biznis koji se mjeri milijardama. Poslednjih četrdesetak godina ona se eksplozivno proširila i dospjela do najzabačenijeg kutka zemlje. Tvrdi se da je trideset pet posto svih preuzimanja na internetu pornografija, dok najbrže raste tržište sa dječjim pornografskim filmovima. Govori se da se radi najmanje o oko dva miliona djece koja se nude na internetu ili su prikazana u seksualnom nasilju. Ovaj duhovni otrov njegovanja razvrata i svih polnih nastranosti od malih nogu neuporedivo je zarazniji i dugoročno opasniji za cjelosno ljudsko zdravlje od bilo kakve droge ili zatrovane hrane.
Ova pak 'globalna seksualna revolucija' utoliko je demonskija i opasnija ukoliko iza nje stoje svjetske organizacije s ogromnim finansijskim sredstvima koje finansiraju te navodno kvalitativno nove obrazovne ustanove sa 'naučnim stručnjacima' na čelu, ustvari dobro plaćenim aktivistima ovog novog globalnog totalitarizma moralne destrukcije i primitivizma“, navodi se u Amfilohijevoj poslanici.
„Današnja globalna kulturna revolucija je antihrišćanska“: Mitropolit se potom poziva na knjigu „Seks i kultura“ engleskog antropologa J. D. Unvina, iz tridesetih godina prošlog vijeka, u kojoj je autor iznio tvrdnju da „visoke kulture nastaju i postoje samo ondje gdje je postojao i bio razvijen visoki moral“, te konstatuje da je „ova današnja 'globalna kulturna revolucija' nesumnjivo antihrišćanska i kao takva zatrovana neizlječivim porivom samouništenja i samoubilaštva“.
Amfilohije na kraju podsjeća vjernike da „tjelesno mudrovanje rađa smrt, a da duhovna mudrost rađa život“, da je to „znanje koje smo zadobili kad je došla punoća vremena i Bog poslao Sina svojega, koji se rodi od žene“... „da iskupi one koji su pod zakonom i oslobodi porobljene stihijama svijeta da bi „primili usinovljenje“ (Gal. 4, 3-5).
On kaže da tako, Hristovim rođenjem, „više nijesmo robovi, nego sinovi, a ako smo sinovi, onda smo i nasljednici Božiji kroz Hrista, pošto Duh Božiji živi u nama“, navodi Amfilohije, pozdravljajući vjernike sa „S ljubavlju u Hristu, Vaš molitvenik“.