Prilikom saslušanja kod tužioca, Dacićeva nije mogla da se sjeti na koji način je počinilaubistvo, niti gdje se tačno u stanu to dogodilo.
“Kod mene su ranije dolazili neki muškarci i on je znao za to, ali mi nikada nije rekao da je ljubomoran”, kazala je Dacićeva tužiocu.
Ona je ispričala da je V. B. upoznala prije pet godina, kada je on imao svega četrnaest godina, jer je dolazio u kafić u kojem je ona radila kao konobarica.
Prisjećajući se kobnog dana, Dacićeva je ispričala da su se ona i V. B. probudili u njenom stanu, gdje je on često boravio, i da su uz kafu popili nekoliko čašica loze. U tom trenutku dobila je poziv da oboje dođu na jedan rođendan. Ona je V. B. dala 20 eura da bi kupio rođendanski poklon, ali je on, kako tvrdi, tada počeo da viče i da histeriše, što mu, prema njenim riječima, nije bilo prvi put.
“Bacio je novac i iz fioke uzeo nož. Uspjela sam da mu otmem nož iz ruke i ubola sam ga negdje u predjelu grudi. Nakon toga je izašao ispred vrata, pao i počeo da ječi. Kada sam ga vidjela kako leži ispred lifta, počela sam da ga čietim krpom jer je bio krvav, a onda sam poče la da čistim i pod ispre d lifta, koji je sav bio umrljan krvlju.
Prethodno sam pozvala jednu prijateljicu i tražila od nje da dođe kod mene jer ne znam šta sam uradila. Tor dana smo popili po četiri loze, a kako nijesmo ništa jeli, cijeli dan sam bila prilično pod dejstvom alkohola”, rekla je Dacićeva tužiocu.
Kako je navedeno u naredbi za sprovođenje istrage, Razija Dacić je 27. novembra prošle godine, oko 18 sati, u iznajmljenom stanu u Ulici Jove Jovanovića Zmaja u podgoričkom naselju Stari aerodrom, udarcem noža u srce ubila B. V. (18) iz Podgorice.
Osuđena na osam godina robije, izdržala pet
Dacić je pravosnažnom presudom Vrhovnog suda Crne Gore 2000. godine osuđena na osam godina zatvora zbog teškog krivičnog djela protiv opšte sigurnosti, u sticaju sa izazivanjem opšte opasnosti, odnosno zbog izazivanja požara u kojem su nastradale njena jednomjesečna ćerka E. D. i jednogodišnja ćerka njene prijateljice Dž. L.
Kako je tada utvrđeno, njih dvije su u noći između 1. i 2. februara 1999. u Rožajama, u baraci od lako zapaljivog materijala, na drvenom stolu ostavile upaljenu svijeću, naložile šporet i otišle u grad, ostavljajući djevojčice bez nadzora.
Zbog tog krivičnog djela osuđena je na osam godina zatvora, ali je nakon pet godina izašla na slobodu.
