Džudo reprezentativka Crne Gore, Jovana Peković, rođena je 16. januara 1998. godine, u Nikšiću.
Studentkinja je Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje, u rodnom gradu. Jovana je prvakinja Evrope za mlađe seniore. Ovom borilačkom vještinom bavi se već 14 godina.
Takođe, prva je crnogorska džudistkinja s titulom evropske prvakinje do 23 godine.
Iako profesionalna sportistkinja, skromna je djevojka koja vodi miran, normalan život.
- Volim da kuvam, čitam, pišem, gledam filmove, provodim vrijeme sa porodicom i meni dragim ljudima. Sanjar sam i borac, ukratko rečeno - otkrila je Jovana našim čitaocima par crtica o sebi.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Iz tog čarobnog svijeta djetinjstva nedostaje mi igra, čista, slobodna u pravom smislu riječi, to beskrajno nježno vrijeme ispunjeno mirom i ljubavlju. I, naravno, bezbrižnost.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Odrastanje donosi mogućnost mijenjanja i to je ono što me raduje. Taj rad na sebi, svakodnevna iskušenja koja nas čine boljim, jačim i istrajnim. Tu je i saznanje da sve što stvaramo postaje temelj nekog novog davanja za nama bliske i drage osobe.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da u svakom čovjeku postoji jedan san koji uvijek prati onaj naš glavni. Posebno zadovoljstvo donose mi momenti kad se iz svijeta sporta prebacim u svijet umjetnosti, u moju drugu ljubav, a to je pisanje. To je talenat koji još uvijek nije došao do izražaja, već je još uvijek moj neki bjeg od stvarnosti, moj svijet za koji samo ja i meni bliske osobe znamo.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Svakako, tvrdoglavost, čiju sam cijenu često plaćala. Međutim, nekad je znala da iz svoje negativne strane pređe u pozitivnu i kao takva dovede me do cilja. Isto oružje u različitim životnim situacijama. A tu je i brzopletost koju ne volim kod sebe.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i zahvalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Interesantno pitanje! Mislim da bi to svakako bila „Zlatna ptica“ koja u sebi nosi simboliku leta i potrebe za visinama. Uloga bi bila povjerena Džuliji Roberts u čiju moć umjetničke transformacije imam bezgranično povjerenje.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Hajde da ljubavlju pomjerimo zvijezde.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Sebe bih opisala kao „lava kolač“, koji je inače moj omiljeni kolač. Ima tu i simbolike. Na prvi pogled običan kolač koji ne odaje puno, ali njegova unutrašnjost drugačije govori. E pa, takva sam i ja. Na prvi pogled jaka i samostalna žena, a u sebi nosim svijet pun nježnosti, snova i maštanja.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da čitam misli.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Često analiziram ljude, posmatram ih, zamišljam kakvi su njihovi životi, što ih čini srećnima, što ih brine, jesu li sami ili voljeni beskrajno, jesu li ostvarili svoje snove, o čemu razmišljaju. Ali, ne postoji osoba sa kojom bih se mijenjala, čak ni na jedan dan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je moj dan za odmor, ukoliko nijesam na nekom takmičenju. Rezervisana je za neku dobru knjigu, film, večeru sa društvom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „All of me“, pjesma prepuna emocija i ljubavi. Za mene je ona bajkovita i budi u meni predivan osjećaj. Ne postoji ljepši način da se opiše ljubav prema nekoj ženi, osim da se odsluša ta pjesma.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film „Joker“. Oduševila sam se glumom Hoakina Finiksa koji je svoju ulogu odigrao, pa malo je reći - fascinantno. U filmu je prikazana psiha čovjeka i svima koji vole da analiziraju filmove i prepuste se razmišljanju, ovo je moja topla preporuka.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Posebna želja odnosi se na Egipat, tajanstven i dalek u svojoj mističnosti i ljepoti. A u vrhu liste želja su Indija i Koreja, takođe.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avion, jer volim da sam na zemlji i u svakom trenutku imam kontrolu u svojim rukama.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Naravno, to je majka, najmirnija i najtoplija luka kojoj se uvijek vraćam. Ona je osoba kojoj se prvoj javim da joj kažem neke lijepe vijesti, a tu je i kad treba da joj šapućem o svojim brigama i problemima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Iskrenoj i toploj riječi. Sitnicama.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Prerano je za žaljenje, jer uvijek ima vremena da se sve popravi i nadoknadi.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Mislim da je neophodno znati reći, izvini. To nas svaki put učini lakšim, srećnijim i bližim sebi i drugim ljudima. Nemam problem s tim, i uvijek kad pogriješim kažem - izvini.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Mislim da se sve tri mogu podvesti pod jednu, a to je želja da u ovom životu pronađem smisao i ljubav, da budem srećna i ispunjena.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Stigla do zacrtanog cilja koji je pomjerio neke nove granice i postavio neke nove visine.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provela bi ih putujući, vraćajući se predjelima, ljudima i neostvarenim željama...
Kako biste voljeli da umrete?
- Zadovljna postignutim, gledajući u oči voljene osobe u kojima ću pronaći beskraj svojih dalekih zvijezda.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Samo ljubav ima moć da nas učini slobodnim pticama, hrabrim i upornim da dosegnemo visine kojih se plaše obični ljudi“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva; Paco Lozano
