„Do izbora ima još dosta vremena i mi ne znamo kako će se u konkretnom slučaju ponašati glasači DPS-a. Da li je DPS izgubio nepovratno dio glasača, da li će DPS dobiti nove birače na koje ranije nije mogao da računa, da li će opozicija moći da motiviše birače da izađu na izbore? To što neko šeta u litijama ne znači da automatski podržava Demokratski front ili Demokrate. Dakle, ostalo je još dosta otvorenih pitanja“, kaže Vujović.
On ističe da su podjele unutar opozicionih partija su sada izraženije nego u prethodnih nekoliko godina kada vjerske i nacionalne teme nisu bile u fokusu političkog djelovanja.
„Zakon je pokazao gdje svaka od opozicinih partija stoji u odnosu nacionalno-građansko“, podvlači Vujović, za Radio Slobodna Evropa (RSE).
„Vidjeli smo, kako je očekivano, da je Socijaldemokratska partija građanska sa jakim crnogorskim identitetom, Građanski pokret URA (Ujedinjena reformska akcija) se našla na građanskoj strani ali bez svrstavanja po crnogorsko-srpskoj liniji, dok ostale opozicione stranke na čelu sa Demokratskim frontom su stale jasno uz Mitropoliju SPC i njihove aktivnosti i formirale takozvani prosrpski blok“, kaže Vujović ocjenjujući da je Zakon probudio podjelu na takozvani prosrpski i procrnogorski blok.
Odgovarajući da li opozicione partije mogu da pronađu zajednički interes i da li je moguće obnavljanje saradnje, posebno pred parlamentarne izbore koji će biti održani u tekućoj 2020. godini, analitičar Vujović navodi da je i prije usvajanja Zakona o slobodi vjeroipovijesti, nepovjerenje bili snažno između lidera ključnih opozicionih partija:
„Ja nisam od onih koji vjeruju da je tako moguće, osim neke tehničke vrste saradnje. Kada govorimo o nekom programskom objedinjavanju, teško je vjerovati da je tako nešto moguće. Jer je prevelika podjela, ideološka, personalna i programska. U ovom trenutku ne vidim oko čega bi se opozicione partije objedinjavale, naročito poslije otvorenog neprijateljskog stava u Skupštini između poslanika Socijaldemokratske partije i Demokratskog fronta.“
