Šibanje
Previše smo se odmarali
došlo je vrijeme
da se ponovo iznabadamo
nije bilo dovoljno rata
ubistava
silovanih žena
nije bilo dovoljno mrtvih
zapaljenih
sa ove distance
gomile izgledaju maleno
rake pusto
čini se da može bolje
da nam treba precizniji plan
i radikalnija politika
da nam nedostaje toplina logora
miris zapaljene djece
zvuk eksplozija
i porušenih kuća
izgleda da smo se uželjeli
bivše zemlje
njenog lijepog raspada
prilike da kolješ
odereš komšiji majku
udaviš mu kravu
da je premalo muke
etničkog čišćenja
premalo serviranja utrobe za dezert
odavno se nije pričalo
čija je granica veća
čije porijeklo je čistije
čija vjera je poštenija
dugo se nismo voljeli po rovovima
ginuli za slobodu nacije
naroda
koji je oduvijek bio
ispred svega što postoji
ispred boga i kosmosa
koji je mučen
i ostavljen da trune
sa tuđom istorijom na grbači
koji je izgubio sve
i ostao bez doma
jezikabez odraza u ogledalu
odavno se nije ukazala prilika
da se borimo za slobodu
da utvrdimo jednom
i zauvijek
čija djeca se ovđe igraju
čije žene ovđe rađaju
čiji muškarci njive obrađuju
kome pripada ovo
gdje niko ne može da živi
gdje zaklani kolju
silovani siluju
ubijeni ubijaju
čija je ovo zemlja
u kojoj se mrtvi svete
živi sahranjuju
čija je ovo prošlost
čija sadašnjost
čija budućnost
previše se odmaralo ljudi
došlo je vrijeme
da se ponovo iznabadamo
ali ovoga puta nema zaustavljanja
da se uradi kako treba
da se izgura do kraja
do posljednje kapi
do posljednjeg vriska
do posljednjeg plača
do posljednjeg čovjeka.
