Crnogorska glumica prošlu godinu završila je velikim filmskim uspjesima; „U tvojim rukama“, s kojim je stigla na festival u Cannes, „Sin“ koji je otvorio 25. Sarajevo Film Festival, te bio predložen kao bh. kandidat za Oscara, i „Pun mjesec“ koji je dobio nagradu ekumenskog žirija na Cottbus Film Festivalu u Njemačkoj.
Ova 24-godišnja apsolventica na Akademiji scenskih ujetnosti, bh. javnosti je poznata i po svom pozorišnom angažmanu u predstavi „Romeo i Julija“, koja joj je omogućila pravi glumački zamah.
Zanimljivo je, sjeća se, kako je upravo u ovoj predstavi prvi put probala jednu vjenčanicu. Budući da je izrazito sitne građe, za nju tada kostimografi nisu uspjeli naći odgovarajuću vjenčanicu. Ovoga puta, međutim, Lidiji su na našem setu sve tri vjenčanice pristajale kao salivene.
– Volim vjenčanice. Vjerujem da je ta ljubav još iz djetinjstva, koje je obilovalo crtanim i Disneyjevim princezama te romantičnim osjećajem. U tim stvarima sam još djevojčica – kaže Lidija.
Danas smo za Vas pripremili tri vjenčanice, kakav je osjećaj bio nositi pravu vjenčanicu?
– Lijep osjećaj, i jako mi je lijepo vidjeti sebe u nekom novom izdanju, ozbiljnijem. Stvarno, sve vjenčanice su lijepe i to je još jedna dobra stvar.
Kako zamišljate svoje vjenčanje?
– Daleko od tradicionalnog. Ne bih voljela mnogo ljudi. Zamišljam da se desi na nekom dalekom mjestu, nekoj plaži ili pomalo drugačijem ambijentu. Nisam baš previše razmišljala o vjenčanju. Mislim da je rano za to (smijeh).
Na koji način biste voljeli biti zaručeni?
– Voljela bih da to bude samo između njega i mene, pa kako god. Ne patim od Instagram lajkova.
Biste li Vi zaručili partnera?
– Vjerujem da sam dovoljno otvorena i slobodna da bih, ali isto se potajno nadam da ću ipak ja biti zaručena.
Kakva su vjenčanja u Crnoj Gori?
– Uglavnom je to nešto što se vuče još od djedova i baka. Jako se poštuje tradicija i ne izlazi se iz tih okvira. Obavezan je šator, mnogo hrane, narodna muzika, kao i neki običaji poput onoga kada se ide po mladu, kada se drže govori. Postoji mnogo momenata koji se meni lično ne sviđaju.
Šta je to specifično što imaju Crnogorci na svojim vjenčanjima, dok Bosanci nemaju?
– Nisam toliko upućena u bosansku tradiciju, ali uglavnom kod nas ima tih nekih pjesama koje se pjevaju. Običaj je, naprimjer, da se okupe bake iz porodice i pjevaju pjesme kroz koje se spominju neke kletve. Također, obavlja se i prebacivanje jabuke preko krova, prenošenje malog djeteta preko praga kada se ulazi u kuću od muža, ne bi li vam to kao donijelo djecu u budućnosti.
Šta biste od svega ovoga Vi priredili na Vašem vjenčanju, a šta nikako ne biste?
– Ništa, od ovoga (smijeh). Stvarno nisam tradicionalan tip. Jedino što je vezano za sva vjenčanja i što me jako privlači, jeste lijepa vjenčana haljina. I tu bih se sigurno trudila da bude po mom ukusu. Ostalo ništa više po tradiciji.
