Rukometni savez Crne Gore upućuje izraze saučešća porodici Barjaktarović, koja je izgubila velikog čovjeka, kao što je i crnogorski rukomet ostao bez izuzetnog igrača, stručnjaka i rukometnog radnika.
Barjaktarović je rođen 26. aprila 1960. godine u Beranama, gdje je živio cijelog života. Još kao osnovac na terenima OŠ „Vukašin Radunović“, uz profesora Miša Čukića, napravio je prve rukometne korake.
Sportom za koji je živio i u kome je ostavio dubok trag, počeo je da se bavi 1973, da bi samo godinu kasnije, kao 14-godišnjak odigrao prvu utakmicu za RK Ivangrad protiv Budućnosti iz Titograda. Tokom igračke karijere koja je trajala dvije decenije, ostvario je brojne uspjehe na ekipnom nivou, nastupajući za Ivangrad i omladinsku selekciju Crne Gore.
Po završetku igračke, započeo je trenersku karijeru. Kao pomoćni i glavni trener Berana ostvario je brojne uspjehe, a izdvaja se sezona 2005/06 u kojoj je taj tim bez poraza, izborio plasman na evropsku scenu. Sa omladincima Berana je 2010. osvojio naslov pobjednika Interamnia Svjetskog kupa u Teramu (Italija), na kome su njegovi izabranici bili najbolji u konkurenciji 156 ekipa iz 42 države.
Kao trener kadetske reprezentacije Crne Gore je 2011. osvojio srebrnu medalju na Mediteranskom prvenstvu u Turskoj. Od 2011. do 2013. godine bio je pomoćni trener seniorske reprezentacije, koja je u tom periodu ostvarila istorijsku pobjedu protiv Švedske u baražu i izborila učešće na Svjetskom prvenstvu u Španiji 2013. godine. To je i dalje jedino učešće našeg nacionalnog tima na planetarnoj smotri najboljih selekcija.
Na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje započeo je studije 2005. na odsjeku za sportske trenere, a četiri godine kasnije, iste uspješno okončao, kao student prve generacije pomenute jedinice Univerziteta Crne Gore.
Posljednji put na klupi je bio 2013. godine, a 26. januara je izgubio najtežu utakmicu života.
