U slučaju da prevlada logika političkog pritiska ili vaninstitucionalnog pristupa, Radulović smatra da neće biti ni pobjednika ni poraženih i da će sve to biti loše za Crnu Goru.
- Ukoliko zaista prevlada logika vaninstitucionalnog pristupa teško da, u konačnom, može biti pobjednika i mislim da će biti loše za sve. Bez obzira na to što svi možemo imati veće ili manje povjerenje u institucije, bilo da su one političke, kao što su Skupština ili Vlada ili stručne i profesionalne kakav je sud, iskustva sa vaninsitucionalnim rješavanjem društveno konfliktnih situacija, posebno na Balkanu, dugoročno nikada nijesu dale rezultat - ocjenjuje Radulović.
POBJEDA: Na koji način vidite rješenje spora vezanog za Zakon o slobodi vjeroispovijesti, odnosno koji je izlaz iz postojeće situacije?
RADULOVIĆ: Jedini pravi put je institucionalni pristup koji ima dva smjera. Prvi, da se kroz postupak podnošenja inicijative pred Ustavnim sudom riješi pitanje eventualne spornosti ili neodređenosti pojedinih normi Zakona. Drugi, paralelni put je dijalog na relaciji država – crkva, koji će rezultirati zaključivanjem temeljnog ugovora.
Svaki drugi pristup, posebno vaninstitucionalni, nosio bi izrazito visoke rizike.
POBJEDA: Kako tumačite da još nema inicijative MCP pred Ustavnim sudom?
RADULOVIĆ: I pored izjave da će inicijativa biti uskoro podnijeta, dvije nedjelje od stupanja na snagu Zakona, ona još nije predata. Mislim da je to loše, jer bi se u tom slučaju djelovi Zakona, za koje se smatra da sadrže elemente spornosti ili nepreciznosti, jasno identifikovali od strane podnosioca i isti bili u daljem postupku razmatrani od strane Ustavnog suda.
Nasuprot tome, skoro na dnevnom nivou, imamo veliki broj pojedinačnih interpretacija koje, same po sebi, doprinose boljem razumijevanju, ali na drugoj strani čitav proces ostaje samo u sferi medijske polemike.
Ukoliko se to nastavi i svede na sudar individualnih stavova i tumačenja neće se dobiti dobar rezultat, jer iz svih iznijetih interpretacija svako će uzeti samo onaj dio koji zadovoljava njegov već ranije formiran stav.
POBJEDA: Zanimljivo je da sada pojedini politički akteri, koji su protivnici Zakona, spominju i izmjenu zakona kao rješenje. Kako vi gledate na to?
RADULOVIĆ: To je značajan pomak u odnosu na raniji stav i zahtjev da se zakon „povuče“ ili još ranije izrečeno da će „svim sredstvima braniti da se zakon ne usvoji“.
Ovaj pristup je i ustavan i institucionalan i kao opcija može da uslijedi nakon dijaloga na relaciji Vlada – crkva, kao posljedica ocjene da se pojedini instituti i rješenja u Zakonu mogu dograditi ili pravno preciznije urediti.
Ukoliko uslijedi ovaj pristup, to bi ujedno bilo i priznanje da su svi ostali sadržaji zakona nesporni, o čemu postoji skoro nepodijeljena saglasnost pravničke zajednice.
Naravno, kod ovog rješenja ne smije se zanemariti snažan politički uticaj i okolnosti vezane za trenutno funkcionisanje parlamenta, koje možda ovo rješenje, kao jednu od mogućih opcija, za zada otežava. Činjenica da crkva želi direktan dijalog sa Vladom, bez drugih, posebno političkih posrednika, ukazuje da i sama uviđa moguće manjkavosti ovog puta.
POBJEDA: Koliko Udruženje pravnika može pomoći svojim stavom oko rješavanja ovog spora?
RADULOVIĆ: Udruženje pravnika, u ovoj ili bilo kojoj sličnoj situaciji, ne može niti želi zaključivati ili suditi. Kao slobodna asocijacija pojedinaca, na bazi iznijetih stavova, viđenja ili argumentacije možemo samo pomoći da se vodi otvoreni dijalog i da rezultat tog procesa budu optimalna rješenja.
Možemo samo afirmisati dijalog i u tom pravcu ohrabrujemo i podržavamo sve kolege koje imaju integritet da iznesu svoj stav, cijeneći da svaki od kolega ponaosob daje novo svijetlo u razumijevanju spora i time, svima nama pomaže da vidimo cjelinu slike.
Uvažavam javno iznijete stavove naših cijenjenih članova, poput dr Čedomira Bogićevića, prof. dr Nebojše Vučinića, dekanice Pravnog fakulteta Anete Spaić, dekana Fakulteta političkih nauka Milana Markovića, advokata Nikole Martinovića i drugih, kao njihov lični, profesionalni odnos prema temi koja izaziva pažnju društva.
U prilog tome ide i javno iznjeti stav Valentine Pavličić, zastupnice Crne Gore pred Evropskim sudom u Strazburu, koja je takođe, iz svog ugla, dala svoj stav, kao i advokat Nikola Belada koji je dodatno proširio i time potvrdio pojedine stavove iznesene u javnosti.
Uvažene kolege, kao i druge, na bazi svojih profesionalnih uvjerenja i iz svog ugla sagledali su pojedine aspekte sadržaja ili primjene ovog Zakona i vjerujem na taj način pomogli da, svi skupa, imamo širi pogled na predmetnu temu. Pritom, niko od nas ne pretenduje na konačan sud. Sud ipak treba da donese za to jedino mjerodavan Ustavni sud.
POBJEDA: Kako tumačite da iz pojedinih institucija nauke i kulture nema komentara?
RADULOVIĆ: Crnogorsko društvo nije zajednica koja ima razvijenu kulturu dijaloga i zbog toga je javna scena tradicionano tvrdo polarizovana, a na ovoj temi osobito. Taj i takav ambijent destimuliše dio značajnih pojedinaca i institucija da zauzmu svoj prostor ili izraze stav u pravcu traženja optimalnih rješenja.
Zbog toga smo vidno osiromašeni i to ostavlja ogromnu prazninu. Vjerujem da će se između osjećaja nelagode da učestvuju u javnoj polemici, koja ponekad i nije akademska i odgovornosti i potrebe da država i društvo pronađu pravi put, opredijeliti za društveno odgovoran pristup.
POBJEDA: Što će se desiti ako preovlada logika vaninstitucionalog pristupa?
RADULOVIĆ: U tom slučaju, ukoliko zaista prevlada logika vaninstitucionalnog pristupa ,,rješavanju problema“ teško da, u konačnom, može biti pobjednika i mislim da će biti loše za sve. Bez obzira na to što svi možemo imati veće ili manje povjerenje u institucije, bilo da su one političke, kao što su Skupština ili Vlada ili stručne i profesionalne kakav je sud, iskustva sa vaninsitucionalnim rješavanjem društveno konfliktnih situacija, posebno na Balkanu, dugoročno nikada nijesu dale rezultat.
K. KRSMANOVIĆ
